Ljubavna priča Envera Šiljka i Fride Laufer jedna je od najpotresnijih i najinspirativnijih priča iz perioda Drugog svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije. Njihova veza, protkana hrabrošću, idealima i dubokom ljubavlju, ostavila je neizbrisiv trag u kolektivnom sjećanju Tuzle i šire.


Enver Šiljak, rođen 1919. godine u Bosanskoj Gradišci, preselio se u Tuzlu zbog lošeg imovinskog stanja. Tamo je radio kao službenik u Fabrici soli i bio aktivan kao student prava, profesionalni muzičar i šef Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) za severoistočnu Bosnu. Frida Laufer, rođena 1920. godine, takođe je radila u istoj fabrici. Njihova ljubav cvjetala je uprkos teškim vremenima i političkim previranjima.

Oboje su bili istaknuti članovi ilegalnog antifašističkog pokreta u Tuzli. Zbog svoje aktivnosti, našli su se na potjernici fašističkog režima 4. jula 1941. godine. Pokušali su da pobjegnu iz Tuzle, ali su uhvaćeni 18. jula 1941. godine.


Enver Šiljak je, zajedno sa Rudolfom Vikićem i Memom Suljetovićem, streljan 5. septembra 1941. godine. Dok su ga ustaše vodile na strijeljanje, pevao je pjesmu "Je l’ ti žao što se rastajemo", posvećenu Fridi.


Frida je odvedena u koncentracioni logor, gdje je rodila njihovo dijete. Nažalost, i ona i dijete su ubijeni u logoru.


Njihova priča inspirisala je mnoge umjetnike i pisce. Roman "Slana zemlja" Jasmina Imamovića zasnovan je na njihovoj ljubavi, a Halid Bešlić je snimio spot za pjesmu "Je l’ ti žao što se rastajemo", koji prikazuje njihovu tragičnu sudbinu.

U Tuzli, most koji spaja obale reke Jale nazvan je "Most narodnog heroja Envera Šiljka i Fride Laufer", poznat i kao "Most ljubavi". Parovi danas na tom mostu ostavljaju katance kao simbol vječne ljubavi, inspirisani pričom Envera i Fride.