U vremenu kad mnogi zaključavaju svoje kapije i čuvaju ono što imaju samo za sebe, ovaj čovjek uradio je nešto potpuno suprotno. 

Odlučio je da imanje u selu Moravci kod Ljiga, sa kućom i okućnicom, koje je naslijedio od dede ustupi organizacijama koje rade sa djecom sa posebnim potrebama. Na tri hekara ne prostiru se samo livade i kuća, već se pokazuje sva širina ljubavi i velikog srca.

"Ja sam ovo imanje naslijedio od dede, a majka i ja smo ovde napravili kuću. Ustupili smo na 20 godina bez ikakve nadoknade, organizacijama iz Valjeva i Ljiga koje rade sa decom sa posebnim potrebama. To je sada kutak za mališane koji žive u gradu, zatvoreni u četiri zida. Za njih je doživljaj kad se pojave ovde. Ne mogu da opišem radost koju ta deca osjećaju kada se skupe svi zajedno i još se i takmiče. Oni koji mogu. Postoje i oni koji su u kolicima, a i njima je dovoljno da uzmu loptu u ruke i da je bace. Ne moraju da pogode koš ili gol, dovoljno je samo da je uzmu u ruke i da bace. Njihovoj sreći nema kraja", kaže za RINU Dragan.

Kuća je prostrana, prilagođena, sa spavaćim sobama, kupatilom, funkcionalnom kuhinjom. Pravi raj u srcu sela Moravci. Već šest godina ovo je mjesto koje posebnim mališanima, donosi posebnu sreću. Postojao je i manji problem sa vodom, koji je Dragan riješio. U dvorištu su ljetnjikovac, veliko igralište. Tu je i radni centar gdje deca mogu da pišu, crtaju i rade sa plastelinom. Tu su ljuljaške i tobogani.

"Htio sam da se odužim. Moje dijete je takođe sa posebnim potrebama. Saosjećam sa tim roditeljima jer je to i moja muka. Teško je biti roditelj djeteta sa posebnim potrebama. Mislim da je roditelju teže nego djetetu. Mora 24 sata da bdi nad djetetom. Svaki roditelj je napaćen. Htio sam da pomognem i njima i svojoj djeci. Mislim da sam uradio nešto dobro, ja i moja porodica. Srce mi je puno kad vidim tu djecu kako napreduju i uživaju", kaže ovaj čovjek velikog srca.

Gabriela Šipoš je glavni organizator programa i sadržaja za korisnike.

"Ukupno imamo 38 korisnika na teritoriji opštine Ljig, od tri do 52 godine. U ovo domaćinstvo dolaze deca iz cele Srbije, pa i regiona. Pomažu pojedinci, kompanije, privrednici, transportne firme, sindikati. Zahvaljujući i njima, objekat ima ove sve uslove. Deci ovo mnogo znači jer su često zatvorena u četiri zida. Ovde se opuste i bave aktivnostima", kaže Gabriela.

Ovo je kuća u kojoj se ponovo rađa nada. Nije satkana samo od zidova, već od vere i ogromne ljubavi. Ona je merilo za ljude velikog srca i teret koji se hrabro i ponosno nosi na plećima.

(Telegraf)