Kustos izložbe je Siniša Vidaković, istoričar umjetnosti.

Vidaković povodom ove postavke kaže da stvaralački proces pokrenut umjetničkom žeđi, postaje često jedini autentični izvor estetskog iskustva koji u svom djelovanju stavlja novi naglasak na lične emocije.

"Citirajući jedan od aforizama velikog renesansnog slikara Albrehta Direra, koji kaže: 'Umjetnost slikanja mogu dobro prosuditi samo oni koji su i sami dobri slikari, a drugima je ona zaista skrivena, kao tebi strani jezik', ulazimo u intimni dnevnik artističkih promišljanja autora Srđana Škorića. Primarna arhitektonska vokacija nije lišila stvaraoca sposobnosti da uđe u svijet nove duhovne svijesti, oslobođene strogih racionalnih koordinata, i svoju duhovnu individualnost razotkrije kroz punoću stvaralačkih likovnih zapisa, neopterećen slavom ili priznanjima", kaže Vidaković.

"Svaki likovni zapis", dodaje Vidaković, "izrasta iz životnog rada i iskustva koji se sedimentno taložio u njemu".

"Oni su pokretač koji kao esencija uzburkava sve ono što je postojalo u trenucima iskrene želje i nagona da svoju duhovnu svijest vizualizuje kroz ponekad zagonetne i proizvoljne tragove na papiru ili platnu", primjećuje Vidaković.

Po riječima ovog istoričara umjetnosti, Srđan Škorić u svojim likovnim zapisima, na svojstven način korespondira sa svijetom gdje tehničku manipulaciju izrade umjetničkog djela vidljivo koristi u smislu samostalnog prava da brojnim citatima oformi karakter individualnog izraza.

"Škorić se kreće od omaža Pikasu i Braku, ne skrivajući autorovo interesovanje za kompleksno tumačenje poliperspektivnog prostora, pa sve do ekspresionističkih opažaja koji su razrađivali članovi grupe 'Most'", otkriva Vidaković.

On u ovim radovima opaža neskriveni erotizam i skicoznu deformaciju.

"Dubljom analizom velikog broja radova, koji su nastali u trenucima Škorićeve nezavisne umjetničke egzistencije, prepoznajemo fovističku neopterećenost strogim pravilima anatomske opservacije predočenih motiva, kroz koji prosijava neskriveni erotizam i skicozna deformacija čija je uloga da doprinese opštem dinamizmu pojedinih kompozicionih rješenja", precizira istoričar umjetnosti, dodajući da kompleksnost organizma autorovih vizuelnih zapisa balansira na polovima realnog i apstraktnog.  On, kako govori Vidaković, jasno kontroliše taj omjer i ne dozvoljava da jedan princip uguši drugi.

"U suštini, nerijetko ostavlja posmatraču da se odluči koji od ponuđenih principa može da izoluje, a kojem da se prikloni. Pojmovi, tumačenja, opažaji i spoznaje nisu skriveni i škrti u njegovom iskrenom procesu analize mnogostranosti lične i kolektivne spoznaje svijeta, života, postojanja i intimnih trenutaka. Ako i karikaturalno pristupa pojedinim motivima, to nedvosmisleno ima svoju ulogu u spoljnom opažaju svijeta, i željom autora da arhitektoniku svoje slike upotpuni raznolikošću opažajnih znanja i impresija", jasan je Vidaković.

Suptilnom tehnikom pastela, kako će pojasniti u nastavku, misaoni sadržaji poprimaju trenutačnu iskrenost i navode nas na pomisao da umjetnik ne stvara svoja djela, nego da ih naprosto "izvlači" iz svojih mentalnih kofera, i bez zadrške ih dijeli sa nama, nudeći najdragocjenija iskustva svog dnevnika na "čitanje".

"U skoro festivalskoj raznolikosti tema i motiva kojima se bavi Srđan Škorić, pojedincu se daje na slobodnu volju da se subjektivno ili kritički prikloni nekoj od čulnih ili opažajnih predstava koje su kreirane i podstaknute strasnim entuzijazmom njenog autora. Tako naša opažajna egzistencija nalazi zajedničke energetske kodove sa samim stvaraocem i polarizueje se iskreno od prisnosti do oduševljenja ili od ravnodušnosti do fragmentarnog neosjećanja stvari", reći će Vidaković.

On dodaje da umjetnost danas i jeste prepuštena takvom stepenu subjektivne valorizacije, i u tom smislu se ogleda njena demokratičnost i neuslovljenost bilo kakvim političkim, ekonomskim ili drugim kontekstualnim momentima, koji bi uspostavljali diktat misli ili stvarali nužan osjećani sud.

"Ovakvi pristupi u savremenoj umjetnosti stvorili su relaksiranu stvaralačku atmosferu u kojoj se najintimnije suštine umjetničke djelatnosti otvoreno i slobodno individualno organizuju i kroz vlastitu snagu umjetničkog usmjerenja nude nam neke nove slike svojih artističkih promišljanja", smatra Vidaković.

Siniša Vidaković, takođe, smatra da je Srđan Škorić svojim opusom, kojim hrabro izlazi u javni prostor, potvrdio da se umjetnost ne može naći ni na kom drugom putu, do na svom sopstvenom.

"To je potvrdio i Konrad Fidler, jedan od najznačajnijih estetičara druge polovine 19. vijeka, a uz Direrov aforizam sa početka ovog prikaza, doveo nas do zaključka da bi smo svijet oko nas trebali posmatrati okom i dušom umjetnika, i na taj način jedino možemo da shvatimo radost koja proističe iz trenutka kada umjetnik spusti olovku na bjelinu papira. Tu je ključ i tajna strasti stvaranja koju je prepoznao Srđan Škorić", zaključuje Vidaković.

Srđan Škorić je rođen 22. novembra 1957. godine u Banjaluci. Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu završio je 1981. godine i stekao zvanje dipl. inženjer arhitekture.

Od 1990. godine živi i radi u Švajcarskoj. Godine 1999. otvara svoju firmu Plania Arcitektur GmbH u kojoj radi sve do  penzionisanja 2022. godine. U ovom periodu, u slobodno vrijeme bavi se intenzivno slikarstvom.

Član je udruženja Švajcarskih arhitekata - SIA.