Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Saveza komunista Jugoslavije, preminuo je 4. maja 1980. godine u Ljubljani, nakon 122 dana duge i iscrpljujuće borbe sa bolešću. Njegovi zdravstveni problemi počeli su krajem decembra 1979. godine, kada je došlo do začepljenja krvnih arterija u lijevoj nozi. Ljekarski konzilijum je u početku pokušao da problem riješi lijekovima, jer je Tito odbijao operaciju, piše Kurir.


Međutim, kada terapija nije dala rezultate, 12. januara 1980. izveden je arterijski bajpas. Ova operacija je, zbog kašnjenja, bila neuspješna, pa je njegovo stanje nastavilo da se pogoršava. Samo devet dana kasnije, 21. januara, donijeta je teška odluka da se izvrši amputacija lijeve noge.

Poslije amputacije došlo je do kratkotrajnog poboljšanja, ali je organizam već bio znatno oslabljen. Problemi sa bubrezima, a zatim i upala pluća dodatno su narušili zdravlje predsjednika Jugoslavije. Od 26. februara nalazio se u vještačkoj komi, priključen na aparate za disanje. Uprkos svim naporima ljekara, njegovi vitalni organi su otkazivali jedan za drugim, dok 4. maja 1980. godine u 15.05 časova, u svojoj 88. godini, Tito nije preminuo.



Titova želja – grobnica poput Ruzveltove



Sam predsjednik je još za života govorio kako želi da počiva u jednostavnoj grobnici, nalik onoj američkog predsjednika Frenklina Ruzvelta. Tokom posjete porodičnom domu Ruzveltovih, Tito je bio fasciniran skromnošću grobnog mjesta, pa je poželio da i njegova vječna kuća bude jednostavna, okružena cvijećem, sa bijelim mermernim sarkofagom na kome će pisati samo njegovo ime, prezime, nadimak i godine rođenja i smrti.

Njegova želja ostvarena je u Beogradu, u „Kući cvijeća“, posebnom kompleksu unutar predsjedničkog vrta. Ispod centralne lanterne u ovom objektu postavljen je sarkofag, kako bi simbolično „počivao pod otvorenim nebom“, baš kao i njegov američki kolega.



Pripreme za sahranu u Beogradu



Nakon smrti predsjednika Jugoslavije, uslijedile su hitne pripreme za njegovu sahranu. Za samo 72 sata bilo je potrebno da se u „Kući cvijeća“ izbetonira površina od 200 m², u sklopu koje su se nalazile grobnica, prostor za mimohod i tribine namjenjene stotinama visokih zvanica iz cijelog svijeta.

Uprkos izuzetno kratkom roku i ogromnom poslu, sve je bilo završeno na vrijeme – u ranim jutarnjim časovima 8. maja 1980. godine. Tada je bila spremna i monumentalna nadgrobna ploča od aranđelovačkog mermera, teška čak devet tona, izrađena specijalno za tu priliku.


Inženjer Gavrilović, koji je učestvovao u realizaciji, kasnije je svjedočio:


„Bilo je jasno da se mermerna ploča teška devet tona može postaviti samo pomoću dizalice, a tako dugotrajan i neizvestan čin pred svjetskim kamerama ne bi bio prikladan. Zato smo odlučili da privremeno stavimo masku od mermera, znatno lakšu.“



Tito je 2 puta sahranjen



Sanduk sa posmrtnim ostacima Josipa Broza, zakovan i dopremljen iz Ljubljane tri dana ranije, izvađen je iz grobnice, obložen bakarnom maskom i ponovo spušten na dno.Preko njega je postavljena betonska ploča, a zatim i teška mermerna nadgrobna ploča.

Konačna sahrana Josipa Broza Tita završena je tek kasno uveče 8. maja 1980. godine, u prisustvu samo nekolicine najbližih saradnika i ljudi od povjerenja. Time je, u tišini i bez kamera, zauvijek zatvoreno jedno od najznačajnijih poglavlja jugoslovenske istorije.