Dok su tragali za srpskim grobovima iz Prvog svjetskog rata, putnici iz Srbije su u jednom malom selu ispod planine Kožuh, na sjeveru Grčke, doživjeli susret koji ih je duboko potresao.
Tamo gdje su tokom 1917. i 1918. godine ginuli srpski vojnici, jedna baka - potomkinja progonjenih iz Konstantinopolja - dočekala ih je riječima koje ne mogu da se zaborave:
- Pa gdje ste do sada, dragi Srbi?
Kada su je upitali zašto to kaže, baka je odgovorila:
- Da ste bar došli prije 15-20 godina. Bilo je ovdje srpsko groblje - rekla im je i rukom pokazala na mjesto gdje su nekada ležali srpski vojnici. Danas, osim nekoliko preostalih nadgrobnih spomenika u centralnom dijelu grčkog groblja, tragova gotovo da i nema.
Istorija koju vrijeme pokriva
Baka s kojom su razgovarali potomci srpskih vojnika ispričala je sudbinu svog naroda. Njena porodica, proterana iz Konstantinopolja nakon Prvog svjetskog rata, došla je u ove krajeve kao dio masovne razmjene stanovništva. Podsjetila je na genocid nad grčkim stanovništvom i stradanje oko 300.000 Grka, u vrijeme kada je Turska sprovodila nacionalnu politiku čišćenja poslije rata.
Sa druge strane, muslimansko stanovništvo slovenskog porijekla, koje je vijekovima živjelo u ovim krajevima, bilo je primorano da napusti svoje domove. O tome se, kako kaže, danas malo govori. I hrišćansko stanovništvo koje nije željelo da se izjasni kao grčko, bilo je potisnuto ili primorano na odlazak — neki poslije Prvog, neki poslije Drugog svjetskog rata. Oni koji su ostali i danas, po seoskim zabitima, govore jezik koji podsjeća na makedonski i bugarski.
Šta se desilo sa srpskim grobovima?
Danas, od srpskih grobova gotovo da nema traga. Prema lokalnim informacijama, u Grčkoj postoji zakon po kome se grobna mjesta mogu ukloniti ako se o njima niko ne brine više od 100 godina. Dok se za veće grobnice zna da su eshumirane i prenijete na Zejtinlik, za pojedinačne, rasute grobove — kao one u ovom selu — to se ne može sa sigurnošću reći.
"Da li ispitivati da li su prenijeti ostaci? Da li potomci uopšte traže grobove svojih pradjedova? Koliko nas danas uopšte zna gdje su sahranjeni naši preci prije sto godina? Koliko znamo o njihovim sudbinama?" — pitanja su koja se nameću sama od sebe.
Jedna baka. Jedna rečenica. Jedna sjenka na mjestu gdje je nekada bilo srpsko groblje.
Neka ovaj susret bude poziv na sjećanje. Ne samo na heroje pale u ratovima, već i na odgovornost nas, njihovih potomaka, da sačuvamo istinu — i obilježimo mjesto gdje su nestali, piše Telegraf.
"Gdje ste do sada, dragi Srbi?" — pitanje je koje ne smije da ostane bez odgovora.