Kako prenosi Net.hr, Jurković je tokom studija stekao i poziv u elitno akademsko društvo Phi Beta Kappa, što predstavlja jedno od najviših priznanja za studente humanističkih i prirodnih nauka u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon završetka studija preselio se u San Francisco, gdje danas radi na procjeni prijetnji koje vještačka inteligencija može predstavljati za globalnu bezbjednost.

Od Gabele do Harvarda

U razgovoru za Net.hr, Jurković je ispričao da je još tokom srednjoškolskih dana učestvovao na takmičenjima iz fizike i naučnim ljetnim školama, što ga je motivisalo da se prijavi na najprestižnije univerzitete svijeta. Kako ističe, njegov interes nikada nije bio isključivo akademski.

Od samog početka vodilo ga je pitanje kako ostvariti što veći pozitivan uticaj na svijet, što ga je na kraju i usmjerilo ka oblasti bezbjednosti vještačke inteligencije.

Vještačka inteligencija kao globalni rizik

Jurković upozorava da bi vještačka inteligencija već u narednih desetak godina mogla dostići ili čak nadmašiti ljudske sposobnosti. Prema njegovim riječima, ključno pitanje nije da li će AI razviti samosvijest, već šta će biti u stanju da uradi.

Posebno ističe rizik od razvoja biološkog oružja, uključujući mogućnost stvaranja supervirusa, što bi, kako navodi, moglo predstavljati veću prijetnju nego nuklearno oružje. Upravo zbog takvih scenarija mali broj istraživača širom svijeta fokusiran je isključivo na bezbjednosne aspekte razvoja vještačke inteligencije.

Ko kontroliše vještačku inteligenciju

Jurković danas radi u organizaciji METR, koja se bavi mjerenjem i procjenom opasnih sposobnosti vještačke inteligencije. Kako navodi, svega nekoliko stotina ljudi u svijetu sistematski se bavi ovim pitanjima, uglavnom u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, među kojima ima i stručnjaka iz Hrvatske.

Jedan od najvećih problema, prema njegovim riječima, jeste to što su savremeni AI sistemi i dalje djelimično „crne kutije“, čiji se unutrašnji procesi ne razumiju u potpunosti.

Svijet bez poslova

Među njegovim najkontroverznijim procjenama je ona koja se odnosi na tržište rada. Jurković smatra da bi razvoj vještačke inteligencije na ljudskom nivou mogao dovesti do nestanka velikog broja današnjih zanimanja, jer bi ih AI obavljao brže i jeftinije.

U tom kontekstu, sve češće se pominje potreba za novim društvenim i ekonomskim modelima, uključujući ideju univerzalnog osnovnog dohotka.

„Niko se ne priprema“

Jurković otvoreno izražava zabrinutost zbog, kako navodi, nespremnosti političkih elita da se suoče sa ovim izazovima. Prema njegovoj procjeni, vrlo mali broj ljudi na globalnom nivou ozbiljno planira budućnost u kontekstu nadljudske vještačke inteligencije.

Upozorava da bi takav pristup mogao imati ozbiljne posljedice ukoliko se razvoj tehnologije ubrza brže nego što društva i institucije mogu da reaguju.