Vera Kravcova, kao i milioni drugih mladih žena, sanjala je o boljem životu. Sredinom septembra, bivša bjeloruska takmičarka „Glasa“ otputovala je u Tajland, gdje joj je ponuđena pozicija manekenke. Međutim, nije uspjela da započne lijepo poglavlje svog života; našla se upletena u prevarantsku šemu.

Nekoliko dana nakon dolaska u Bangkok, Vera je odvedena u najveći grad Mjanmara, Jangon. Tamo se našla u jednom od takozvanih „centara za prevare“ koje kontroliše kineska mafija. Ovi centri su kasarne gdje su ljudi, pod naoružanom stražom, primorani da obmanjuju strance 17 sati dnevno: stičući njihovo povjerenje na sajtovima za upoznavanje, inicirajuću lažnu romantičnu vezu, a zatim nagovarajući žrtve da investiraju u kriptovalute ili onlajn kazina.

Zarobljenici su dužni da svojim vlasnicima donose oko 300 dolara dnevno, što je praktično nemoguće postići, jer sve manje ljudi svakodnevno nasjeda na ove prevare. Dobrovoljni odlazak je nemoguć, a jedina šansa za slobodu je otkup koji plaćaju njihove porodice. Sudeći po društvenim mrežama, Vera je bila žena jake volje, a prema novoj teoriji, upravo je njen otpor mafiji i njena nevoljnost da se pokori možda doveli do njene brutalne odmazde. Možda je odbila da izvrši naređenja kriminalaca ili je uporno zahtijevala puštanje na slobodu.

Vera je prvo pisala svojoj porodici, ali je 4. oktobra kontakt sa djevojkom izgubljen. Ubrzo je njena porodica dobila poruku od kriminalaca. Tražili su 500.000 dolara za njen povratak u domovinu. Međutim, otmičari su kasnije tvrdili da je Vera mrtva i da je njeno tijelo kremirano. Rečeno je da Vera nije samo ubijena, već prodata zbog organa. Čim su ovi užasni detalji postali poznati, beloruska ambasada u Vijetnamu, koja takođe nadgleda Mjanmar, počela je aktivnu potragu za djevojkom. A dan ranije pojavila se vijest da je Verino tijelo konačno pronađeno. Preliminarni izvještaji ukazuju da njena smrt nikako nije bila slučajna.

Poznato je da je Vera u svojoj domovini završila muzičku školu i radila honorarno kao konobarica i kurir. Bila je veoma društvena osoba, mnogo je putovala po Jugoistočnoj Aziji i radila je kao hostesa u Kini. Verina prijateljica je rekla da je Vera odrasla u nefunkcionalnoj porodici i da je bila primorana da sama zarađuje novac od malih nogu. Istovremeno, Vera je uvijek „tražila sebe“, želeći da pronađe svoju svrhu u životu. Prijateljica je takođe primetila da je Vera bila veoma otvorena, pa čak i naivna osoba, što je možda doprinijelo tragediji.

Vera je već ranije putovala u Kinu da prodaje svoje jajne ćelije, nadajući se ne samo da će zaraditi novac već i da će pomoći parovima bez djece. Sanjala je da otvori sopstveni bar u Čengduu, a da bi to postigla, čak je razmatrala sumnjive metode zarade, pominjući u razgovoru da je njen „plan B“ „prevara ljudi“. Međutim, odustala je od te ideje iz moralnih razloga.

Vrijedi napomenuti da Verina priča nije izolovana. Trgovina ljudima je ogroman problem u jugoistočnoj Aziji. Ruski ambasador u Mjanmaru Iskander Azizov izjavio je da u zemlji postoji približno 120.000 žrtava trgovine ljudima. Tek nedavno, 7. oktobra, ruske diplomate su uspjele da spasu i vrate Dašimu Očirnimajevu, stanovnicu Čite koja je bila namamljena u sličnoj šemi ponudom za posao manekenke na Tajlandu. Njena priča se srećno završila samo zato što je čudom uspjela da dopre do svoje porodice, koja je iznijela stvar u javnost, prenosi Kurir.