U noći između 26. i 27. januara, tokom masovnog bjekstva zatvorenika, desio se zločin nezapamćenih razmjera – više od 150 žena je silovano, a stotine njih i njihova djeca stradala su u vatri. Preživjeli i dalje pokušavaju da pronađu riječi za ono što su vidjeli i doživjeli.

"Bile su silovane, pa su onda zapalili ženski blok. Sve su umrle poslije toga," izjavila je Vivijan van de Pere, zamjenica šefa mirovne misije UN u Gomi.

Portparol Kancelarije za ljudska prava UN, Sejf Magango, dodao je: "Nismo nezavisno provjerili izvještaj pravosudnih organa, ali smatramo da je vjerodostojan."

Pobuna i bjekstvo


Pobuna i masovno bjekstvo oko 4.000 zatvorenika dogodili su se u trenutku kada su pobunjenici iz grupe M23, za koju se vjeruje da uživa podršku Ruande, vodili žestoke borbe s kongoleskom vojskom za kontrolu nad gradom.

Dok su zatvorenici bježali, ženski dio zatvora ostavljen je bez zaštite. Umjesto da nastave ka slobodi, mnogi muškarci su prvo upali u ženski blok. Prema svjedocima, stigli su preko zida iz muškog odjeljenja zvanog "Safina" i krenuli u nasilje.

Svjedočanstva preživjelih


Paskalin, 22-godišnja prodavačica crnog luka, zatvorena nakon optužbe za krađu, opisala je užas: "Čuli smo buku kako skaču po rezervoarima za vodu. Bilo ih je mnogo, i bile smo uplašene. One koje nisu imale sreće, bile su silovane. Prvi napad je bio toliko nasilan da sam pala u nesvijest."

Napadači su ženama prijetili smrću ako pokušaju da pobjegnu.

Požar i haos u Gomi


U trenutku požara, grad Goma je bio u potpunom haosu. Hiljade mrtvih ležalo je na ulicama, dok su vlasti napustile grad.

Zatvor je u to vrijeme bio prepun žena i djece. Prema pravilima, majke kojima su djeca bila mala smjele su da ih drže uz sebe. Kada je požar buknuo, najmanje 132 žene i 25 djece izgubili su život. Samo dvoje djece uspjelo je da preživi.

"Djeca su počela da umiru kada je na nas bačen suzavac," ispričala je Florans, 38-godišnja preživjela.

"Umjesto da gase požar, policija i vojska su pucali i bacali suzavac. Oči su nam gorjele kao da su nam sipali čili. Nismo mogle da dišemo."


Florans je dodala da su tijela ležala svuda, a mnoge žene su umirale od gušenja i srčanih udara.

"Sve su žene uzeli na silu"


Nadin, 22 godine, vratila se u zatvor prvi put nakon tragedije i opisala noćnu moru:

"Kad zaspim, sve što sam ovdje vidjela vraća mi se. Vidim mrtve. Umjesto da otvore vrata, ostavili su nas da umremo kao životinje."

Najveći gubitak


U improvizovanom šatoru u dvorištu bolnice u Gomi, leži Sifa, 25-godišnja prodavačica kikirikija, prekrivena zavojima, sa ranama toliko bolnim da joj moraju davati morfijum.

Njena najdublja rana, međutim, nije fizička. U požaru je izgubila dvogodišnju kćerku.

„Nosila sam Esteru na leđima. Kad smo pokušale da izađemo, nešto je palo na nju. Bomba? Ne znam. Umrla je na licu mjesta. Estera je tek počela da hoda. Bila je bezgrešna. Uvijek je bila uz mene,“ rekla je kroz suze.

Sifa tvrdi da je zatvorena bez presude, baš kao i mnogi drugi.

"Niko neće odgovarati"


Žrtve ističu da do danas niko nije saslušao preživjele niti pokrenuo istragu.

"Niko nas nije kontaktirao. Ni vlada u Kinšasi, ni M23 koji sada drže Gomu," rekla je Sifa.

"Niko neće biti progonjen. Već je gotovo."

Grad pod kontrolom pobunjenika


Iako je grupa M23 kasnije objavila jednostrani prekid vatre, situacija u Gomi ostaje napeta. Više od 2.000 tijela čeka na sahranu, a grad se i dalje nalazi pod kontrolom pobunjenika. Ujedinjene nacije pozvale su međunarodnu zajednicu da izvrši pritisak na Ruandu i Kongo kako bi se nastavili pregovori.

Tragovi tragedije


U pepelu spaljene zatvorske zgrade, među izgorelim loncima i razbacanom odjećom, ostala je mala ružičasta sandala, spržena s jedne strane. Nedaleko od nje – dugmad, vjerovatno sa dječije košulje.

To su jedini preostali tragovi stradalih.

A nekoliko žena koje su preživjele – ostale su da pričaju umjesto svih onih koje više nikada neće moći, piše Blic.