Prema njima, Trampovo najnovije povećanje carina na evropske automobile, njegov očigledan zaokret u planovima za stacioniranje dalekometnih projektila u Njemačkoj te ekonomske i vojne posljedice rata u Iranu imaće daleko veći uticaj na region, piše „Volstrit džornal“ (Wall Street Journal).

Simbolično povlačenje vojnika

Visoki američki odbrambeni zvaničnici potvrdili su da će Pentagon u narednih šest do dvanaest mjeseci povući jednu vojnu brigadu iz Njemačke. Odluka je uslijedila nekoliko dana nakon što je njemački kancelar Fridrih Merc izjavio kako se čini da SAD nema izlaznu strategiju u Iranu te opisao kako Teheran ponižava Ameriku u pregovorima.

Najavljeno povlačenje predstavlja oko 14 odsto od približno 36.000 američkih vojnika trenutno stacioniranih u zemlji, što nije znatno više od uobičajenih fluktuacija i daleko je manje od smanjenja za 12.000 vojnika koje je Tramp pokušao provesti u svom prvom mandatu.

Njemačka je ključno čvorište američke vojne prisutnosti u Evropi, koja broji 85.000 vojnika, a gusta mreža baza pomaže Vašingtonu da projektuje moć širom svijeta. Ogromna vazdušna baza Ramštajn u južnoj Njemačkoj bila je presudno logističko središte za američke vojne operacije u Avganistanu, Iraku, a ove godine i u Iranu.

Većina vojnika koji se nalaze u Njemačkoj služi američkim vojnim operacijama globalno, a ne direktnoj zaštiti Njemačke u slučaju napada.

"Bilo je predvidljivo da će SAD povući vojnike iz Evrope, uključujući i Njemačku", izjavio je njemački ministar odbrane Boris Pistorijus, dodajući kako Evropa već ulaže da popuni tu prazninu. "Njemačka je na pravom putu", kazao je.

Iz NATO-a su preko platforme X poručili da "sarađuju sa SAD-om kako bi razumjeli detalje odluke" te da taj potez "naglašava potrebu da Evropa nastavi više ulagati u odbranu".

Prava prijetnja evropskoj bezbjednosti

Mnogo veću zabrinutost izazvala je vijest da je SAD odustao od raspoređivanja bataljona za upravljanje krstarećim projektilima Tomahavk i hipersoničnim projektilima Dark Igl u Njemačkoj. Taj je sporazum 2024. godine postigla Bajdenova administracija s ciljem odvraćanja Rusije od napada na NATO nakon njene operacije u Ukrajini dvije godine ranije.

"Ovo je mnogo veći problem od simboličnog smanjenja broja vojnika za pet hiljada", rekao je Torsten Bener, direktor berlinskog bezbjednosnog instituta „Global pablik polisi institut“ (Global Public Policy Institute).

Niko Lange, direktor njemačkog Instituta za analizu rizika i međunarodnu bezbjednost te bivši visoki zvaničnik ministarstva odbrane, kaže da su u Berlinu očekivali da Trampova administracija neće poštovati sporazum.

"Ipak, pravi je problem to što se sada, kada smo suočeni s tako ozbiljnom prijetnjom u Evropi, ta praznina u konvencionalnom odvraćanju ne popunjava. Mi imamo svoje snage, ali tu specifičnu sposobnost u Evropi još niko nema", rekao je Lange.

Zadržavanje bataljona u SAD-u najnoviji je signal popuštanja napetosti između Trampove administracije i ruskog predsjednika Vladimira Putina. Odluka slijedi nakon obustave naftnih sankcija Rusiji nakon što je Iran zatvorio Hormuški moreuz. Evropski lideri smatraju da ti potezi potkopavaju napore za postizanje prekida vatre između Ukrajine i Rusije.

Njemačko naoružavanje i zavisnost od SAD-a

Pod Mercovom vladom, Njemačka je pojačala vojnu potrošnju i ubrzala nabavke s ciljem da do 2029. postane najveća konvencionalna vojna sila u Evropi. Takođe je sklopila sporazum s Francuskom kako bi nadopunila američki nuklearni kišobran.

Vojni analitičari smatraju da je Berlin na dobrom putu da postane manje zavisan od američke vojne zaštite, ali da je sukob Merca i Trampa koristan podsjetnik na hitnost tih napora.

Međutim, brzo pražnjenje američkih arsenala tokom ofanzive na Iran stvorilo je dilemu za Evropu, čije ponovno naoružavanje ostaje sporo i zavisno od kupovine iz Amerike, posebno u ključnim oblastima kao što su protivvazdušni sistemi i dalekometni projektili.

"Jednako je zabrinjavajuće i brzo pražnjenje američkih arsenala jer se ogromna i dragocjena sredstva troše u iranskom ratu", upozorava Bener. Lange se slaže: "Sve to zajedno povećava bezbjednosni rizik za Evropu".

Ekonomski udar na Njemačku

Još veća briga su ekonomski problemi uzrokovani nizom Trampovih politika koje su potkopale sposobnost Njemačke da finansira svoja ogromna odbrambena ulaganja. Njemački izvoz u SAD — ključna slamka spasa za nadoknadu dugoročnog gubitka tržišnog udjela u Kini — urušio se otkako je Tramp prošle godine započeo trgovinski rat s Evropom.

Trgovinski sporazum između EU i SAD-a, dogovoren prošlog ljeta, donio je malo olakšanja njemačkim proizvođačima jer su zasebne američke carine na čelik i aluminijum pogodile njihove proizvode.

Vladini zvaničnici i ekonomisti nadali su se da će berlinska odbrambena potrošnja i ulaganja u javnu infrastrukturu podstaći rast ove godine, ali nagli porast cijena energije nakon napada na Iran raspršio je ta očekivanja.

Vlada je od tada smanjila svoju ionako slabu prognozu rasta za 2026. godinu, a povjerenje u poslovanje palo je ovog mjeseca na najniži nivo u šest godina. Trampova najava da će podići carine na evropske automobile s 15 na 25 odsto dodatno će opteretiti već dugo posrnulu ključnu njemačku industriju.

Šta su Tomahavk i Dark Igl?

Krstareći projektili Tomahavk i hipersonični sistem Dark Igl predstavljaju dvije različite, ali komplementarne razine američke vojne moći. Tomahavk je dalekometni projektil koji leti nisko i precizno pogađa ciljeve na udaljenosti većoj od 1.000 kilometara, a decenijama se koristi za napade na ključnu infrastrukturu i vojne položaje.

Dark Igl je, s druge strane, nova generacija oružja koja leti višestruko brže od brzine zvuka (hipersonično), što ga čini izuzetno teškim za presretanje. Upravo ta kombinacija — provjerena preciznost i nova brzina — daje SAD-u mogućnost brzog i teško zaustavljivog udara duboko iza neprijateljskih linija.

Za Evropu je njihovo raspoređivanje posebno važno u kontekstu rata u Ukrajini i rastućih tenzija s Rusijom. Planirano stacioniranje takvih sistema u Njemačkoj trebalo je ojačati odvraćanje, odnosno poslati jasnu poruku da NATO ima sposobnost brzog odgovora na potencijalnu eskalaciju.

 

(Indeks)