On je na otvaranju Minhenske bezbjednosne konferencije rekao da je ta Konferencija oduvijek bila "seizmograf političke situacije" i dodao da smo posljednjih godina svjedočili sve većim tenzijama i sukobima u svijetu, uključujući i sukobe u Ukrajini.

"Zajedno smo ušli u eru koju ponovo vrlo otvoreno obilježavaju moć i politika velikih sila. Prije svega, vidimo nasilni revizionizam Rusije, njen brutalni rat protiv Ukrajine, protiv našeg političkog poretka sa svakodnevnim okrutnim ratnim zločinima. Dakle, ovo je samo najpronicljiviji izraz koji vidimo svakodnevno. Vidimo i druge događaje u svijetu koji se razlikuju od onoga o čemu smo u ovoj prostoriji često razgovarali", rekao je Merc.

Prema njegovim riječima Kina želi da bude lider u oblikovanju svijeta i za to je godinama pripremala teren strateškim strpljenjem, a u doglednoj budućnosti, Peking bi mogao da bude ravnopravan sa SAD u vojnom smislu.

"Kina sistematski koristi tuđe zavisnosti i redefiniše međunarodni poredak u svoju korist. Ako je nakon pada Berlinskog zida postojao unipolarni trenutak, on je odavno prošao. Pravo SAD na liderstvo je osporeno i moguće izgubljeno. Povratak politici moći, međutim, nije ukorenjen samo u rivalstvu između velikih sila, to je takođe odraz nemirnih, uznemirenih društava u vremenima revolucionarnih promjena. To je izraz želje, takođe u mnogim demokratskim državama, želje za snažnim liderstvom u globalizovanom svijetu u kojem se posebno demokratske države približavaju granicama svoje sposobnosti djelovanja", rekao je on.

Dodao je da se čini da politika velikih sila daje snažne i jednostavne odgovore, barem velikim igračima i barem na prvi pogled.

"Nažalost politika velikih sila se okreće od svijeta u kojem se sve veća povezanost prevodi u vladavinu prava i mirne odnose između država", rekao je on.

Smatra i da politika velikih sila ima svoja pravila - brza je, oštra i često nepredvidiva, boji se vlastitih zavisnosti, ali koristi zavisnosti drugih i, ako je potrebno, čak ih i iskorišćava. Prema njegovim riječima, u središtu ovoga stoji bitka za sfere uticaja, zavisnosti i pokornost, gde prirodni resursi, tehnologije i lanci snabdijevanja postaju alati za pregovaranje.

"Ovo je opasna igra. U početku za male igrače, ali kasnije vjerovatno i za velike igrače. I naši prijatelji u SAD se tome prilagođavaju brzim tempom. Shvatili su vlastitu potrebu da u nekim oblastima sustignu Kinu i izvlače radikalne posljedice u svojoj strategiji nacionalne sigurnosti. To rade na svoj način koji ne usporava ovaj trend, već ga ubrzava. I mi, Evropljani, se takođe pripremamo za ovo novo doba. I dolazimo do drugačijih zaključaka nego, na primjer, administracija u Vašingtonu. Naš primarni zadatak kao Evropljana, a naravno i kao Nijemaca, jeste da danas prihvatimo ovu novu stvarnost, ali to ne znači da je prihvatamo kao neizbježnu sudbinu", rekao je Merc.

Naglasio je da je njemačka spoljna politika posljednjih decenija imala normativni višak i da je sa najboljim namjerama, kritikovala kršenja međunarodnog poretka širom svijeta.

"Često je opominjala, zahtijevala i grdila, ali nije bila dovoljno zabrinuta zbog činjenice da joj često nedostaju sredstva za rješavanje problema. Ovaj jaz između ambicije i mogućnosti postao je prevelik", rekao je Merc.