- Igrao sam i za Dejvis kup reprezentaciju Srbije protiv Turske i Maroka. Sa mnom su tada u reprezentaciji bili i Tipsarević, Vemić i Tošić. Prije toga sam, u juniorskoj konkurenciji pobjeđivao Marata Safina i Fernanda Gonzalesa, a Rodžera Federera sam pobijedio na jednom treningu. Nema ko mi tada nije predviđao sam svjetski vrh - rekao je svojevremeno Gnjatović, a prenosi "Balkanspress.com".

Ipak, jedan porok mu je zauvijek uništio karijeru.
- Prvi put sam uzeo heroin u 21. godini. Tada kreće moj pakao. Upadam u dugove, u teške narkomanske krize, počinjem da kradem ne bih li došao do droge. Pokušavam da se i dalje bavim tenisom ali mi ne ide. U to vrijeme mi se i porodica raspada, u životu mi je potpuni haos. Više od deset puta sam bio u bolnici. Punih 17 godina sam prolazio kroz strahote koje droga nosi sa sobom. Bivši igrače i kolege govore roditeljima djece koju treniram da sam bivši narkoman i da ne treba da djecu daju meni da ih učim tenisu. A ja nikada, i kada sam u najtežim krizama bio, nisam dilovao drogu niti bih ijednom djetetu dao drogu, prije bih sebi ruku odsjekao!

Ima jedan san.
- Tenis nisam zaboravio, umijem da prepoznam talentovanog klinca i za razliku od devedeset posto trenera ukoliko vidim da mali ili mala nisu talentovani za tenis ja to roditeljima odmah kažem a ne lažem ih da im je dijete ekstra potencijal ne bih li im uzeo što više para za treninge

Kako je sve počelo?


- Rođen sam u Beogradu, na Vračaru 1979. godine. Majka, otac i starija sestra bili u moja porodica koja je živjela normalnim životom i u ljubavi i pažnji se nikada nije oskudjevalo. Ispred naše zgrade nalazili su se fudbalski i teniski teren i ja sam bukvalno sa prozora svakoga dana gledao i fudbalere i tenisere i zavolio ove sportove. Ipak, tenis mi je nekako ušao pod kožu i sa nepunih sedam godina upisali su me u teniski klub Košutnjak, kaže na početku svoje ispovijesti Nikola.

Kao kruna svega za Nikolu dolazi i igranje na najprestižnijem svjetskom teniskom turniru-Vimbldonu.
- Ispao sam odmah na startu oba puta, i 1996. i naredne 1997. godine, samo zato jer nisam finansija da bih mogao da se pripremam za travnatu podlogu. Ipak, i pored toga na Vimbldonu su svi primjetili moj veliki talenat. Godine 1998. od strane Sportskog društva Crvena Zvezda izabran sam za sportistu godine i dobio sam sat na poklon. Igrao sam i za Dejvis kup reprezentaciju Srbije protiv Turske i Maroka. Sa mnom su tada u reprezentaciji bili i Tipsarević, Vemić i Tošić. Prije toga sam, u juniorskoj konkurenciji pobjeđivao Marata Safina i Fernanda Gonzalesa a Rodžera Federera sam pobijedio na jednom treningu. Nema ko mi tada nije predviđao sam svjetski vrh - prisjeća se Gnjatović.

BONUS VIDEO: