Malo je mladih igrača iz Bosne i Hercegovine koji mogu reći da su odmah nakon završetka srednje škole potpisali profesionalni ugovor s jednim od najvećih esport klubova u regiji. Upravo je to uspjelo Luki Mitroviću iz Banje Luke, koji je nakon godina rada, discipline i brojnih odricanja postao član Partizan Esportsa.

Put do profesionalne scene nije bio jednostavan. Tisuće sati provedenih u Counter Strikeu, svakodnevni treninzi, odricanje od izlazaka i slobodnog vremena te vjera da se trud na kraju isplati doveli su ga do ostvarenja dječačkog sna. U razgovoru za HertzOne otvoreno govori o svojim počecima, profesionalnom životu i ciljevima koji ga uskoro vode u Pariz.

Od igraonice do profesionalnog ugovora

Kao i kod većine mladih igrača, sve je počelo sasvim slučajno. Jedan prijatelj pokazao mu je Counter Strike u lokalnoj igraonici u Banjoj Luci, a ono što je u početku bila obična zabava s vremenom je postalo puno više od toga.

Prvi ozbiljan znak da može konkurirati najboljima stigao je kada je počeo redovito igrati protiv profesionalnih igrača na FACEIT platformi.

"Tek kada sam počeo igrati FACEIT protiv profesionalnih igrača shvatio sam da bih se ovime mogao ozbiljno baviti. Najveća prekretnica bila je kada sam osvojio svoj prvi LAN turnir i zaradio prvi novac od igranja."

Bio je to trenutak kada je hobi prerastao u cilj.

Ono što drugi nisu vidjeli

Prije profesionalnog ugovora, m1tra je već bio dobro poznat dijelu bh. CS2 zajednice. Tijekom zajedničkih FACEIT mečeva i nastupa na LAN turnirima bilo je lako primijetiti da se razlikuje od većine svojih vršnjaka.

Nije se izdvajao samo mehanikom i individualnom kvalitetom, već načinom na koji je pristupao učenju. Dok bi većina nakon nekoliko odigranih mečeva nastavila igrati do kasno u noć, njegova rutina bila je potpuno drukčija.

"Idem pogledati demo pa spavati. Ujutro je škola."

Možda upravo ta jednostavna rečenica najbolje opisuje njegov karakter. Dok su drugi razmišljali o još jednom FACEIT meču, on je razmišljao kako sutra postati bolji igrač.

"Dok su drugi izlazili, ja sam trenirao"

Uskladiti školu i ozbiljan trening nije bilo lako.

"Bilo je situacija kada sam doslovno trčao s nastave kako bih stigao na practice. Dok su drugi izlazili, ja sam trenirao."

Ni roditelji u početku nisu vjerovali da esport može postati ozbiljna karijera.

"Kada su vidjeli da se uz rad i trud stvarno može uspjeti, sve je bilo drugačije. Puno je značilo i to što su igrači poput NiKe i Nemanje pokazali da je moguće uspjeti."

Danas, nakon završetka srednje škole, sav fokus usmjeren je prema profesionalnom Counter Strikeu.

Jedan vikend u Mostaru rekao je više od stotinu mečeva

Jedan vikend u Mostaru rekao je o m1tri možda i više nego stotine odigranih mečeva. Tada je, još kao jedan od najvećih mladih talenata iz Banje Luke, stigao na LAN turnir kako bi nastupio zajedno s članovima HertzOne organizacije.

Prije njegova dolaska nazvao nas je njegov otac i zamolio samo jedno, da pripazimo na njega. Nije bilo jednostavno pustiti sina da kao vrlo mlad sam ode iz svog grada, ali vjerovao je da će mu upravo takva iskustva pomoći da postane bolji igrač i sazrije kao osoba. Danas, kada pogledamo gdje se Luka nalazi, jasno je koliko je ta podrška značila na njegovom putu.

Partizan kao ostvarenje sna

Potpis profesionalnog ugovora bio je ostvarenje dugogodišnjeg cilja.

"Oduvijek mi je bio cilj igrati u profesionalnoj organizaciji kako bih mogao učiti i napredovati. Posebno mi je drago što je to upravo Partizan jer odmalena navijam za taj klub."

Dolaskom u profesionalni sustav brzo je shvatio kolika je razlika između igranja FACEIT mečeva i svakodnevnog rada u profesionalnoj organizaciji.

"Odmah sam vidio kolika je razlika u komunikaciji, organizaciji i načinu igre. Imao sam puno toga za naučiti, a i danas još uvijek učim."

Nedugo nakon potpisa uslijedio je i prvi veliki međunarodni izazov u Bukureštu.

"Taj turnir pamtit ću cijeli život. Posebno bih izdvojio pobjedu protiv Inner Circlea. LAN turniri imaju potpuno drugačiji osjećaj od online natjecanja."

Profesionalni Counter Strike ne završava posljednjim odigranim mečom. Nakon timskih treninga slijede FACEIT mečevi, analiza vlastitih i tuđih demo snimki te svakodnevni rad na detaljima.

"Nakon treninga igram FACEIT, a zatim gledam svoje i tuđe demo snimke kako bih naučio nešto novo."

Tijekom zajedničkog igranja jedna stvar posebno se isticala. Individualna kvaliteta nikada nije bila upitna, ali iskustvo se stječe s vremenom. Razgovarali smo o važnosti smirenosti u ključnim rundama, jer na najvišoj razini često pobjeđuje onaj tko ostane potpuno miran kada je pritisak najveći. Upravo je u tom segmentu posljednjih mjeseci napravio veliki napredak.

Sljedeća stanica je Pariz

Na pitanje tko je najviše utjecao na njegov razvoj, prvo izdvaja huNtera, ali posebno zahvaljuje Pajku i brutmonsteru, ljudima koji su ga usmjeravali tijekom njegovog razvoja.

"Na početku mi je najviše pomogao Pavle 'Pajk' Paštar. Naučio me kako se treba ponašati na serveru i puno mi je pomogao da napredujem. Posljednje dvije do tri godine velik utjecaj na moju karijeru imao je i Aid 'brutmonster' Husić."

Posebno ga je razveselilo i nedavno osvajanje Major naslova Nikole "NiKe" Kovača.

"To je najbolji dokaz da se uz dovoljno rada i truda može uspjeti."

Govoreći o domaćoj sceni, vjeruje da Bosna i Hercegovina ima mnogo kvalitetnih igrača te posebno izdvaja Kenana "k3noma" Medara kao jednog od najvećih mladih talenata. Smatra da domaćoj sceni najviše nedostaje više organizacija koje će mladim igračima pružiti priliku za razvoj.

Novi izazov stiže vrlo brzo. Luku i Partizan uskoro očekuju kvalifikacije za Esports World Cup u Parizu.

"Jedva čekam odlazak u Pariz. Očekujem dobar rezultat i sigurno je riječ o jednom od najvećih izazova u mojoj dosadašnjoj karijeri."

Na kraju razgovora zamolili smo ga da jednom rečenicom objasni što je, prema njegovom mišljenju, napravilo razliku između njega i brojnih talentiranih igrača koji nikada nisu stigli do profesionalne scene.

Odgovor je stigao bez razmišljanja.

"Želja, disciplina i rad. To je ono što na kraju napravi razliku."

Upravo te tri riječi možda najbolje opisuju put Luke Mitrovića. Od lokalne igraonice u Banjoj Luci do profesionalnog ugovora s Partizanom nije ga doveo jedan dobar turnir niti jedan odličan meč, već godine svakodnevnog rada i želja da svakoga dana bude bolji nego jučer.

Sljedeća postaja na tom putu bit će Pariz. Ako nastavi istim pristupom koji ga je doveo do Partizana, vrlo je moguće da je ovo tek početak jedne puno veće priče.

(Horizontal.ba)