Možda je ovako djelovao onaj Trinkijerijev Partizan iz sezone 2019/20. za kojeg je Italijan rekao da je to bio tim koji nikako nije htio da izgubi. Dobra odbrana je viđena svakako i na proljeće 2023. u Obradovićevom Partizanu koji je umalo stigao na Fajnal for, ali i na proljeće 2026. u Penjarojinom.
Ipak, ovakvo mljevenje protivnika Partizana ne pamtim. Armani je počeo sezonu sa tim problemom da nema nekog pravog istaknutog vođu. Otišli su Šejvon Šilds, Zek Ledej, iskusni Brajant Danston, pa i Armoni Bruks. U novoj podjeli uloga još se niko baš nije istakao, a kandidata je nekoliko.
Tu je Gudurić, zatim Bolmaro, Devon Hol, Alek Piters… Međutim, pred meč sa Partizanom se te stvari nisu postavile najbolje.
To je jedan razlog da Armani onoliko griješi odmah na startu utakmice. Drugi razlog je što im crno-bijeli nisu dozvolili da igraju bilo šta. Kod Partizana su odbranu „peglali“ svi. Najprije se počelo od reketa. Mozes Rajt je bio potpuno zatvoren, a tome su doprinijeli Džekiri i prethodno Kevarijus Hejs, odličan je bio Lamar Stivens, zatim Nikola Tanasković koji je rano zamijenio povrijeđenog Derika Vilisa, Itan Tompson je žrtvovao svoju utakmicu kada je rano zaradio drugi faul. To da u prvoj četvrtini neko žrtvuje faul u Partizanu i da mu je to već drugi… Toga nije bilo skoro nikad, a Tompson je to uradio u svojoj prvoj evropskoj zvaničnoj utakmici.
Kad su krenule zamjene, tek je krenulo mljevenje. Alesandro Pajola, Kajl Olmen, čak i Luka Vildosa od kog biste očekivali napadački doprinos prije odbrambenog… Svi su bili svuda, krali lopte, udarali, zatvarali, stavljali u džep…
Kao da im je neko rekao da je ovo jedini mogući način
Partizan je već mjesecima u delikatnoj situaciji. Realno je da postoji problem u odnosu sa navijačima jer se očekivao pad interesovanja za novi tim. Klub je postao manje atraktivan pa izgleda da mnogi igrači nisu htjeli da dođu i odabrali su druge destinacije. Jedno su ovi igrači morali da urade – da privole navijače da ih podrže.
Kako to mogu da urade? Pa samo borbom. Ovoj ekipi nesporno fali talenat, neki šuter ili još neko ko će pored Karlika Džonsa nalaziti rješenja samostalno. Jasno je bilo da to mora da se nadomjesti borbenošću i odbranom.
Da li im je taj stav za ovo kratko vrijeme usadio trener Đoan Penjaroja, kapiteni Karlik Džons, Vanja Marinković, Žofri Lovernj, možda predsjednik kluba… Tipujem na prvu dvojicu koji su navedeni. Međutim, bitno je da su svi shvatili kakva je ovdje kultura i koliko se cijene krvava koljena, bacanje za loptu, podrška saigraču… Paljenje mašine… Znate već.
Koliki su dometi Partizana? Pariz i Bajern su svakako timovi protiv kojih se može čak i na strani ako se igra isto ovako. Ne očekujem ništa manji intenzitet jer će baš ova energija i ova defanziva morati da budu zaštitni znak crno-bijelih. Taj još jedan ili dva talentovana igrača će morati da se dovedu ako klub želi borbu za trofeje i konkurentnost u Evroligi. Sezona je duga i treba mnogo stvari uzeti u obzir. Povrijedi se Vilis u drugom minutu sezone…
Partizan ove sezone ima kao lajtmotiv stih iz navijačke pjesme „Nek ne igra ko se lomi…“ Utisak je da je prethodne sezone, recimo, bilo mnogo onih koji su se lomili i koji nisu bili tu zbog publike, grba, zbog dresa. Ova ekipa je odmah počela drugačijim pristupom i navijači će to odmah znati da cijene.
Komentari (0)