Ljubav prema plivanju počela je još osamdesetih godina, dok je živio u Splitu. Iako na samom početku nije bilo lako, upravo tada je započeo put koji ga je kasnije doveo do Olimpijskih igara.

„Ljubav prema plivanju počela je još osamdesetih godina, dok sam živio u Splitu. Bio je raspisan poziv za upis djece u plivački klub Pošk – Brodomerkur. Došao sam sa drugarom, ali mene nisu primili jer sam bio godinu stariji od generacije koju su tada upisivali. Sjećam se da sam kući otišao plačući“, prisjeća se Panić.

Ipak, već sa tri godine otac ga je naučio da pliva, pa je ubrzo počeo trenirati kod trenera Jure Topića. Vrlo brzo je napredovao i počeo nastupati na takmičenjima u Splitu, zatim na nivou Dalmacije, Hrvatske i tadašnje Jugoslavije, gdje je osvajao medalje.

Put do Olimpijskih igara

Nakon rata uslovi za trening u Banjaluci bili su veoma teški, ali plivanje nije napustio.

„Dugo nismo imali gdje trenirati, ali sam uprkos svemu nastavio plivati. Temelj koji sam stekao u Splitu mnogo mi je pomogao kasnije, a na kraju sam dva puta ostvario olimpijsku normu i nastupio na Olimpijskim igrama“, kaže Panić za Aloonline.

Govoreći o Olimpijadi, ističe da je to osjećaj koji je teško opisati riječima.

„Biti u Olimpijskom selu i učestvovati na Olimpijskim igrama nešto je posebno. Ne govorim to samo iz svog ugla, već u ime svih sportista. Novak Đoković ima sve, kako se kaže, i avione i kamione, ali osjećaj boravka u Olimpijskom selu i nastupa na Olimpijskim igrama je nešto potpuno drugačije. I danas se naježim kada pričam o tome. To je iskustvo koje se mora doživjeti da bi se razumjelo“, ističe Panić.

Tokom karijere trenirao je i sa ekipama iz Srbije, Slovenije i Sjedinjenih Američkih Država, a pripreme je radio i na Floridi.

"Nekada ponos grada, a danas ćumez"

Panić podsjeća da je bio jedan od inicijatora izgradnje Gradskog olimpijskog bazena u Banjaluci.

„Stalno sam ukazivao na to da nemamo uslove za trening. Tadašnje gradske vlasti imale su razumijevanja, pa sam bio uključen i kao konsultant tokom izgradnje bazena“, kaže Panić.

Dodaje da je tada izgrađen objekat koji je bio među najboljima.

„Taj bazen je tada bio jedan od najboljih u regionu. Imao je vrhunsku opremu, a u Banjaluku su dolazili i vrhunski plivači, među kojima i svjetski rekorder Milorad Čavić“, ističe on.

Danas je, kako kaže, situacija potpuno drugačija.

„Nažalost, bazen se totalno urušio i izgleda, moram da kažem, kao ćumez. To me zaista boli jer sam učestvovao u njegovom nastanku“, kaže Panić.

Kako navodi, situacija je ozbiljna.

„Ispod tribina je leglo zaraze, dosta stvari je polomljeno, a higijena nije na nivou na kojem bi trebalo da bude. Nema ni posuda za dezinfekciju nogu koje su obavezne na bazenima, a u vodi se pojavljuju i alge. Poslije svakog takmičenja bazen moramo dodatno čistiti jer se ne održava kako bi trebalo“, kaže Panić.

Ističe da bazen ne može opstati bez dobrog upravljanja i jasnog plana finansiranja.

„Ne može karta za ulaz biti dvije i po marke i očekivati da bazen funkcioniše. Mora se napraviti plan, više ulagati i bolje upravljati objektom. Iskreno se nadam da će doći dan kada ću i sudski potraživati neke stvari, jer je ovo otišlo predaleko“, poručuje naš sagovornik.

Savjet mladima

Na kraju razgovora Panić je imao i poruku za mlade sportiste.

„Put do uspjeha nije lak i pun je prepreka, ali je važno postaviti cilj i ići prema njemu uz rad, disciplinu i strpljenje“, savjetuje Panić.

Dodaje da sport mladima donosi mnogo više od rezultata.

„Kroz sport djeca uče i da pobjeđuju i da gube, a to su lekcije koje im kasnije znače u životu. Zato uvijek savjetujem da se bave sportom“, zaključuje Panić za Aloonline.