Njegov život nije bio obična sportska priča – bio je to mit u stvaranju, ispunjen trijumfima, padovima, strastima i sukobima. Maradona je bio heroj radničke klase i simbol Argentine, čovjek čiji je talenat prelazio granice fudbala, ali i čije su slabosti bile jednako javne. Da je danas živ, Maradona bi napunio 64 godine, a svijet bi i dalje pričao o njemu sa istom strašću kao i za vrijeme njegovih najboljih dana.

Božja ruka koja je zapečatila jedno rivalstvo

Jedan od najčuvenijih trenutaka u fudbalskoj istoriji dogodio se na Mundijalu u Meksiku 1986. godine. Kada je Maradona na utakmici protiv Engleske rukom ugurao loptu u mrežu, sudija nije primijetio prekršaj. Poslije utakmice, u svom tipično provokativnom stilu, izjavio je da je gol postigla malo Maradonina glava, malo Božja ruka. Taj trenutak postao je ne samo dio fudbalske mitologije, već i simbol političkog i sportskog rivaliteta između Argentine i Engleske, još uvijek svježeg poslije Foklandskog rata.

Dribling koji je oduzeo dah cijelom svijetu

Ipak, Maradona nije ostao zapamćen samo po kontroverzama. Na istoj utakmici protiv Engleske, samo četiri minuta poslije „božje ruke“, krenuo je u nezaboravan solo prodor sa svoje polovine terena. Pretrčao je pola tima, izbacivši iz igre pet engleskih igrača i golmana Pitera Šiltona, da bi na kraju poslao loptu u praznu mrežu. Taj gol je kasnije proglašen za „gol vijeka“ i simbolizovao je sve ono što je Maradona bio – neuhvatljiv, nepredvidiv, genijalan.

Božanstvo Napulja

Kad je 1984. godine prešao u Napoli, mnogi su sumnjali da će uspjeti. Južni italijanski klub bio je daleko od slavnih imena poput Juventusa ili Milana, ali Maradona je Napolitancima donio dva Skudeta (1987. i 1990. godine) i pehar Kupa UEFA. Za stanovnike Napulja, Maradona nije bio samo fudbaler – bio je božanstvo. Njegov lik i dalje krasi ulice grada, a navijači su, čak i poslije njegove smrti, nastavili da organizuju hodočašća do murala i statua koje su mu posvećene.

Ljubav prema fudbalu i borba s demonima

Nažalost, uz genijalnost je išla i tamna strana. Maradona je tokom boravka u Napulju upao u vrtlog zavisnosti od kokaina, koji je koristio tokom velikog dijela svoje karijere. Njegova borba s porocima bila je javna i bolna. Suspendovan je 1991. zbog pozitivnog testa na kokain, a tri godine kasnije i na Svjetskom prvenstvu 1994, kada je bio pozitivan na efedrin. Uprkos ovim borbama, Maradona nikada nije izgubio strast prema igri i uvijek je govorio da bi sve ponovo učinio isto - „Samo bih možda malo manje uzimao kokain“, našalio se jednom prilikom.

Prijateljstvo sa Fidelom Kastrom i politički aktivizam

Maradona je bio mnogo više od fudbalera – otvoreno je izražavao svoje političke stavove. Bio je blizak prijatelj sa Fidelom Kastrom i Hugom Čavezom, a na svom tijelu je imao tetovažu Če Gevare. Često je kritikovao zapadne zemlje i FIFA, optužujući ih za korupciju i nepravdu prema siromašnim zemljama. Njegove političke izjave ponekad su izazivale kontroverze, ali Maradona se nikada nije povlačio – govorio je ono što je mislio, bez straha od posljedica.

Kratka i burna trenerska karijera

Poslije povlačenja iz fudbala, Maradona je pokušao da se pronađe u trenerskom poslu. Najveći izazov preuzeo je 2008. godine, kada je postao selektor Argentine. Njegov tim stigao je do četvrtfinala na Svetskom prvenstvu 2010. godine, ali je poražen od Njemačke sa 4:0. Njegova trenerska filozofija bila je jednostavna – vjerovao je u talenat svojih igrača i njihovu kreativnost, ali je bio više emotivan vođa nego taktički strateg.

Religija u čast Maradoni

U Argentini, Maradona je bio mnogo više od sportiste – postao je religijska figura. Grupa obožavalaca osnovala je „Maradoninu crkvu“, gdje se njegov rođendan obilježava kao praznik. Fanovi ove neformalne „religije“ smatraju Maradonu božanstvom koje simbolizuje borbu običnog čovjeka protiv sistema. Njegova smrt 2020. godine nije prekinula ovu tradiciju – naprotiv, njegovo naslijeđe i dalje raste, kao mit koji nikada neće izblijdeti.

Maradonin život bio je sinteza vrhunskog sportskog uspjeha i dubokih ličnih padova. Bio je čovjek strasti, vođen ljubavlju prema fudbalu, ali i ličnim demonima koji su ga pratili kroz cijelu karijeru. Njegov talenat, harizma i nesalomivi duh učinili su ga besmrtnim u očima svih ljubitelja fudbala. Dijego Armando Maradona nije bio samo fudbaler – bio je metafora za život koji se živi bez zadrške, sa svim svojim usponima i padovima. Da je danas među nama, vjerovatno bi i dalje govorio ono što misli, bez obzira na posljedice – jer Maradona nikada nije znao drugačije, piše B92.

BONUS VIDEO