Prije više od dvije godine Frank Riberi je zbog povreda u 40. godini odlučio da je vrijeme za kraj profesionalne igračke karijere, a osim za Bajern igrao je za Mec, Marsej, Fjorentinu i na kraju Salernitanu.

U oktobru 2022., neposredno nakon što se penzionisao kao aktivni fudbaler, Riberi je pristao da ostane u Salernitani kao tehnički saradnik glavnog trenera Davidea Nikole. Potvrđena je njegova uloga i pod trenerom Paulom Souzom, a krajem 2023. Riberi je dobio UEFA B trenersku licencu.

Njegov put do zvijezda i najjačih timova svijeta nije bio lak. Sjajni ofanzivac nikada nije upoznao biološke roditelje, pošto je kao beba ostavljen ispred vrata jednog manastira u Francuskoj.

Sa samo dvije godine je imao saobraćajnu nesreću, kada je zaradio veliki ožiljak, nakon što je na licu imao čak sto šavova. U mladosti mu je ožiljak bio ogroman teret, pošto je trpio strašne uvrede, govorili su mu da je nakaza, vrijeđali ga na najgnusnije načine, ali je Frank uspio da to odbacivanje i težak period pretvori u svoju najveću snagu.

To mi je dalo karakter i snagu, jer kad si dijete i imaš takav ožiljak nije lako. Način na koji te gledaju, komentari... Patio sam zbog toga... Ljudi su govorili 'gledajte kakvo mu je lice, pogledajte mu glavu, ružan je, odvratan'. Gde god sam išao ljudi zu zurili u mene, ali ne zato što sam dobar fudbaler, već su me gledali zbog ožiljka.

I dok je od drugara u djetinjstvu dobijao uvredljive nadimke poput Kvazimodo, Skarfejs, Frankenštajn, branio se kako je znao i umio, nekada i tučom.

Bilo mi je teško. U školi su me ismijevali, pričali o meni... Ali iako su me zadirkivali, nikada se nisam povukao i zaplakao. Nikada, baš nikada, ali sam patio. To me je mnogo mučilo, ali sam bes usmerio ka igranju fudbala. Bez tih ožiljaka, bio bih normalan dječak, a zbog njih sada imam izuzetan karakter i volju. Kada se setim svega, ponosan sam na ono što sam prošao. Nije bilo lako, ali zato danas volim svoje lice i svoj život.

Supruga mu promijenila život

U mladosti, Riberi je često pravio probleme, ali sve se promijenilo kada je upoznao suprugu alžirskog porekla, Vahibu Belhami, zbog koje je i promenio veru i prešao u islam. Tada je uzeo ime Bilal Jusuf Muhamed.

- Upoznao sam je sa 16 godina, živjeli smo u istoj ulici. Zaljubio sam se na prvi pogled - otkrio je sjajni fudbaler.

Zbog povrede, Riberi je 2014. godine propustio Svjetsko prvenstvo u Brazilu i tada se oprostio od reprezentacije. Što se klupske karijere tiče, iz Bulonja je prešao u redove Olimpik Alea, da bi potom igrao za Brest i Mec, a u januaru 2005. godine prešao u Galatasaraj.

Sa tim klubom je osvojio turski kup i odmah posle toga ga napustio i obreo se u Olimpiku iz Marselja, šestom timu u karijeri. Za 25 miliona evra je u julu 2007. godine prešao u Bajern i sa njim osvojio sve što se osvojiti može.

Devet puta je bio šampion Nemačke, pet osvajač Kupa, četiri Superkupa, a po jedan trofej je osvojio u Ligi šampiona, Superkupu Evrope i SP za klubove. "Frans fudbal" ga je 2013. proglasio za najboljeg igrača Francuske. Posljednjih godina nastupa u Italiji, gde je igrao za Fjorentinu, a sada brani boje Salernitane.

Rekao zbogom fudbalu

Francuski fudbaler Frenk Riberi završio je igračku karijeru u 39. godini zbog problema sa povredom. Bivši reprezentativac Francuske odlučio da okaći patike o klin zbog problema sa povredama, a Riberi bi uskoro trebalo da zvanično saopšti svoju odluku, prenose italijanski mediji.

On je trenutno član Salernitane i ove sezone odigrao je samo nekliko minuta zbog povrede koljena, a sa italijanskim klubom ima ugovor do kraja sezone. Status legende stekao je u minhenskom Bajernu, čiji je dres nosio od 2007. do 2019. godine i sa kojim je osvojio ukupno 24 trofeja, od čega devet titula šampiona Nemačke i Ligu šampiona.

Od 2000. godine, kada je započeo seniorsku karijeru, pored Bajerna i Salernitane, nastupao je za Bulonj, Ale, Brest, Mec, Galatasaraj, Marsej, Bajern i Fiorentinu. Za reprezentaciju Francuske je od 2006. do 2014. odigrao 81 meč i postigao je 16 golova.

BONUS VIDEO: