Bivši kapiten Mančester junajteda Roj Kin bio je ozloglašeno neustrašiv i zastrašujući. Tokom svojih 12 godina na Old Trafordu, irski vezni igrač osvojio je 17 trofeja i ostavio trag na mnogim protivničkim fudbalerima.

Međutim, jedan od njegovih najtrajnijih doprinosa fudbalu bila je izjava data nakon utakmice Lige šampiona 2000. godine, kada je prizvao sendvič s kozicama kako bi ismijao gentrifikaciju fudbala.

„Neki ljudi dolaze na Old Traford, a mislim da ne znaju ni da speluju riječ fudbal, a kamoli da ga razumiju“, žalio se Kin. „Popili su nekoliko pića i vjerovatno pojeli nekoliko sendviča s kozicama, a nemaju pojma šta se dešava na terenu.“

Bila je to oštra opaska koja je zaokupila maštu medija i iznjedrila pogrdni izraz „brigada sendviča s kozicama“ za privilegovane navijače koji su izgubili dodir s radničkim korijenima fudbala, više zainteresovane za društvenu scenu nego za bodrenje tima. Istorijski gledano, kozice su bile luksuzna roba i suptilan pokazatelj statusa i bogatstva kada su se služile uz popodnevni čaj. Rastuće cijene ulaznica u eri Premijer lige istiskivale su tradicionalne navijače, a njihova mjesta zauzimala je elitna, prolazna publika.

Četvrt vijeka nakon što je Kin s prezirom optužio takve navijače da guše atmosferu na fudbalskim stadionima, navijači i televizijski komentatori i dalje s podsmijehom pominju svakoga ko je sklon sendviču s kozicama.

Možda se taj izraz ne koristi u Sjedinjenim Američkim Državama, ali mnogi mogu da se poistovjete s tom idejom kada je riječ o velikim sportskim događajima poput Superboula, gdje je cijena ulaska postala nedostižna za mnoge.

Dvije sedmice prije ovogodišnje utakmice za trofej između Filadelfija Iglsa i Kanzas Siti Čifsa u Nju Orleansu, CNN je objavio da će Superbol LIX biti najskuplji ikada, s prosječnom cijenom ulaznice od oko 9.800 dolara. Kada se tome dodaju troškovi putovanja, smještaja, hrane i suvenira, riječ je o iskustvu koje malo ko izvan gornjeg jednog procenta društva može i da zamisli; to je događaj za korporativne goste koji su jednako zainteresovani za umrežavanje, susrete sa slavnim ličnostima i prisustvo ekskluzivnim zabavama, koliko i za dešavanja na terenu.

Predsjednik FIFA Đani Infantino, prilikom posjete Bijeloj kući u avgustu, uručuje predsjedniku SAD Donaldu Trampu ceremonijalnu ulaznicu za finale Svjetskog prvenstva.

Predsjednik FIFA Đani Infantino i predsjednik SAD Donald Tramp s oduševljenjem su opisali Svjetsko prvenstvo 2026. godine kao događaj ravan 104 Superboula, a čini se da su utakmice u skladu s tim i cjenovno određene. Gledanje prve utakmice bilo koje od tri zemlje domaćina sljedećeg ljeta koštaće u prosjeku 1.825 dolara — tri puta više nego otvaranje prvenstva u Kataru 2022. godine i gotovo tri i po puta više nego prva utakmica u Rusiji 2018.

Širom svijeta, fudbalski navijači su bijesni. Pišući na mreži X, engleski navijač Najdžel Sili opisao je cijene kao „sumanuće“. Kao odani navijač već 30 godina, Sili je objavio spisak cijena koje se nude članovima Engleskog navijačkog putničkog kluba za svaku od osam mogućih utakmica, uključujući cijenu između 4.185 i 8.860 dolara za finale.

„Mislim da ću finale gledati kod kuće ako Engleska dođe do njega. Grupna faza, nadam se četvrtfinale, i povratak kući. Jednostavno ne mogu da opravdam plaćanje tog novca, to je sprdnja“, rekao je on.

Možda kao odgovor na dio kritika, FIFA je u utorak objavila novi cjenovni razred za određene posvećene navijače svake kvalifikovane reprezentacije, omogućivši pojedinim navijačima da utakmice gledaju za samo 60 dolara. Međutim, u nejasno sročenom saopštenju nije bilo precizirano koliko će ulaznica zaista biti prodato po sniženoj cijeni, već samo da će svaka nacionalna asocijacija učesnica biti odgovorna za njihovu raspodjelu.

Fudbal je i dalje sport u razvoju u Sjedinjenim Državama, ali uprkos deklarisanoj posvećenosti FIFA da ga globalno razvija, svjetska kuća fudbala ne djeluje naročito zabrinuto zbog generalno naduvanih cijena. Saopštili su da je već prodato dva miliona ulaznica i tvrde da postoji „izuzetna globalna potražnja“ za još 20 miliona.

Na žrijebu turnira u Vašingtonu, Tramp je pohvalio Infantina, rekavši: „Postavili ste nove rekorde u prodaji ulaznica, to je nevjerovatna stvar. Brojke prevazilaze sve dosadašnje.“

Ali kada turnir počne 11. juna u Meksiko Sitiju, ko će biti na tribinama? I hoće li svih 16 stadiona širom Meksika, Kanade i SAD biti rasprodato?

Stadion MetLajf u Ist Raterfordu, u saveznoj državi Nju Džersi, bio je domaćin finala Klupskog svjetskog prvenstva u julu. Sljedećeg ljeta ugostiće i finale Svjetskog prvenstva.

Ako je ambiciozni FIFA-in turnir Klupskog svjetskog prvenstva održan ranije ovog ljeta ikakav pokazatelj, razloga za zabrinutost itekako ima. Utakmice su bile preskupe, a neke su igrane pred polupraznim stadionima, s velikim dijelovima praznih sjedišta jasno vidljivim na televizijskim snimcima.

Svjetsko prvenstvo je fudbalski turnir za cio svijet, ali Sjedinjene Američke Države i njihovih 11 gradova domaćina trenutno djeluju sve samo ne gostoljubivo. Iran i Haiti nalaze se na vladinoj listi zabrana, a navijačima iz tih zemalja biće uskraćen ulazak. Nakon smrtonosne zasjede u kojoj su u prijestonici poginula dva pripadnika Nacionalne garde, sekretarka za unutrašnju bezbjednost Kristi Noem izjavila je da će još zemalja biti dodato na listu — i administracija je ispunila obećanje, objavivši u utorak da uvodi potpuna i djelimična ograničenja, kao i zabrane ulaska za mnoge druge zemlje, uključujući i učesnike Svjetskog prvenstva Obalu Slonovače i Senegal.

Poruke brojnih zvaničnika administracije u vezi s turnirom podsticale su navijače da dođu u SAD na utakmice i potom brzo odu.

„Želimo da slave. Želimo da gledaju utakmicu. Ali kada vrijeme istekne, moraće da se vrate kući“, rekao je ranije ove godine u Bijeloj kući potpredsjednik Džej Di Vens.

U međuvremenu, retorika iz Bijele kuće nagovještava da će dobijanje putnih viza za SAD postajati sve teže; potencijalno će se zahtijevati višegodišnja evidencija aktivnosti na društvenim mrežama i davanje DNK uzoraka, pa je moguće da će većinu ulaznica morati da kupe navijači sa sjedištem u SAD, usred dobro dokumentovane krize priuštivosti.

Kada se sve sabere, koliko će njih biti primorano da prizna da trošenje hiljada dolara za samo 90 minuta fudbala blijedi u poređenju s obavezom da se porodici obezbijedi zdravstvena zaštita ili hrana na stolu?

Uoči svog najvećeg Svjetskog prvenstva ikada, FIFA se suočava s optužbama za pohlepu industrijskih razmjera, jer nemilosrdno udara po džepovima navijača koji su krvotok ove igre. Ukoliko ne učine dodatne ustupke kada je riječ o cijenama, mogli bi da se suoče s tim da su zagrizli više nego što mogu da progutaju.

Pravi navijači donose energiju i buku; oni će biti zvučna kulisa turnira. Takođe bi mogli da nadjačaju zvuk zveckanja čaša sa šampanjcem i sve one sendviče s kozicama koji se budu jeli na VIP sjedištima.

/CNN/