Tim Dijega Simeonea je više pokazao pred krcatim tribinama stadiona „Vanda Metropolitano“ i zasluženo trijumfovao, mada će ostati dilema šta bi bilo da Din Hujsen nije napravio grešku i „prodao“ saigrače i tim u 50. minutu.

Štoper Reala je tada dozvolio Đulijanu Simeoneu da mu pobjegne iza leđa, a onda ga oborio skrivši i penal i crveni karton.

Da nije bilo tog momenta, Real bi možda i uspio nešto da izvuče iz ovog derbija.

Ovako, Grimaldo je vrlo sigurno pogodio sa „bijele tačke“ za 1:0, a šest minuta kasnije i Džonatan Dejvid je duplirao prednost Atletika, te je već tada bio Realov kraj.

U toj situaciji je Đulijano Simeone, Čolov sin, upisao asistenciju i tako direktno učestvovao kod oba pogotka „jorgandžija“, dok je u nadoknadi i zaustavio Kilijana Mbapea na izuzetan način pred svojim golom.

Čak Žoze Murinjo može biti „zadovoljan“ što je do kraja ostao na „samo“ dva primljena gola, pošto su Tibo Kurtoa i Ibrahim Konate u par navrata sprečavali već viđene golove za još ubjedljiviju pobjedu.

Najviše je prijetio Hulijan Alvares koji je po ulasku sa klupe dočekan zvižducima, ali je zbog par pokušaja tokom susreta čak dobijao i aplauze zadovoljnih navijača sa tribina.

Jedino što je Real uspio da uradi do kraja jeste utješni gol Antonija Ridigera u 89. minutu, čime je samo „zakuvao“ završnicu, ali se Atletiko odbranio i sačuvao trijumf.

Svakako će „posebni“ biti bijesan zbog lošeg perioda igre svojih igrača na početku drugog dijela i, ponajviše, pomenutog propusta Hujsena koji je definitivno riješio ovaj susret.

Sa druge strane, može se reći i da je Simeone prelomio ovaj meč uvođenjem Kokea na poluvremenu, koji je značajno povezao linije tima i to se manifestovalo sa dva gola u prvih 15 minuta njegovog bitisanja na terenu.

Ovom pobjedom, Atletiko je preskočio najvećeg rivala i zauzeo drugu poziciju sa 16 osvojenih bodova.

Real ostaje na trećem mjestu sa 15 bodova, šest manje od vodeće Barselone.

 

(b92)