Za sve je kriv kviz: Želite li da postanete milioner?

“Nije do mene, do igrača je, i malo do sreće. Kada date gol u 94. minutu mora da je malo i do sreće. Ali hvala igračima što su sve vreme vjerovali”, poručio je Dambrauskas nakon nevjerovatne pobjede od 5:2 nad Hapoel Ber Ševom u revanšu plej-ofa za ulazak u najelitnije evropsko takmičenje.

Način na koji je to uradio Sabah oduševio je fudbalsku planetu.

I da, naravno da je i te kako imalo veze i sa Dambrauskasom.

“Moja poruka navijačima ostaje nepromijenjena: vjerujte, vjerujte i opet vjerujte. Budite uz svoj tim i kad je dobro i kad je loše. Ima čuvena izreka u fudbalu: ‘Dvije stvari u životu ne možeš da promijeniš – majku i klub koji voliš’. Ako je vaš izbor Sabah, budite svi uz nas u utorak”, govorio je Dambrauskas pred meč, podsjeća Mocart sport.

Nije samo govorio.

On je djelima potvrđivao svoje riječi.

Jer Dambrauskas kao predstavnik malo poznate litvanske škole fudbala nije imao lak put do velikih evropskih klubova, pa nek su i sa istoka.

On je u stvari imao put kakav nije imao ama baš nijedan drugi nijedan trener na svijetu.

dambrauskas trener zelite li da postanete milioner

Ko želi biti milioner?

I tu dolazimo do onog sa početka teksta, kviza “Želite li da postanete milioner?“

Posijle eliminacije Hapoel Ber Ševe internet su preplavili snimci 25-godišnjeg Dambrauskasa kao učesnika čuvenog kviza: “Želite li da postanete milioner?” (u litvanskoj verziji: ‘Sesi nuliai – milijonas’).

dambrauskas trener

Nije tada uspio, ali jeste sada, 25 godina kasnije, a taj kviz je imao vrlo, vrlo velikog uticaja na ovakav ishod.

Jer Dambrauskas je te 2002. godine osvojio 3.000 litvanskih litasa, tek negde oko 870 evra, što bi, ako uračunamo u inflaciju, danas iznosilo oko 1.500 evropskih novčanica.

Ali Dambrauskas je tom novcu našao pametnu primjenu.

Nije ga iskoristio da izvede društvo na proslavu, već da ode na trenerske kurseve u Englesku.

Tako je sve počelo.

Prvo je studirao “Sportske nauke i trening” na London Metropolitan univerzitetu, onda je radio u akademijama kakve su Fulamova, Mančester junajtedova i Brentfordova.

Ali naravno da nije mogao tamo da se probije, prvi samostalni posao mu je bio u Kingsburi London Tajgersima u devetoj ligi Engleske gde je pravio istorijske rezultate.

Odatle je išao u mlađe litvanske selekcije, pa Ekranas, isprva kao pomoćnik, zatim Žalgiris, RFS, hrvatsku Goricu, Ludogorec, splitski Hajduk, OFI, Omoniju, Diošđer i sada Sabah.

Ali sve vrijeme je – vjerovao.

I polako mu se vraćalo.

Bio je prvak Litvanije sa Žalgirisom, pa osvojio Kup sa RFS-om.

U Bugarskoj šampion sa Ludogorecom, u Hrvatskoj Kup sa Hajdukom.

Vrhunas u Azerbejdžanu, prvo dupla kruna sa Sabahom u zemlji u kojoj je Karabag potpuno dominirao, pa onda i plasman u Ligu šampiona i nagrada od nekih 30.000.000 evra minimalno (18.620.000 je garantovano, ali tek na tu sumu idu bonusi od TV prava, prodaje ulaznica, nagrade za pobjede, remije, konačan plasman...)

Ko bi rekao da je sve krenulo od tih 1.500 evra?

I da, prije nego što krenemo sa pričama o nafti, gasu i nevjerovatnom bogatstvu Azerbejdžana, tačno je da njihovi klubovi ne žive u nemaštini, ali daleko su oni ipak od zapada Evrope.

Uostalom, prema izvještaju za sezonu 2024/2025, Sabahov budžet je bio svega oko 13.500.000 evra.

Za plate igrača i bonuse išlo je negde oko 7.000.000.

Najskuplji igrač u istoriji Sabaha bio je Kahim Paris, doveden iz kijevskog Dinama za 600.000 evra.

Ove sezone klub je dao 500.000 za Timotija Puhača iz Holštajn Kila, zvanično su dali i 450.000 evra da otkupe ugovor Veljka Simića, mada je pitanje koliko su tu zaista platili, jer je Sivas svakako imao dugove prema srpskom fudbaleru, koji je ovog ljeta dao šest golova u kvalifikacijama za Ligu šampiona.

Iz startnih 11 koji su sinoć deklasirali Ber Ševu nekakvo obeštećenje plaćeno je još za Ivana Lepinjicu (500.000 evra), dok se ne zna pouzdano kako su u klub stigli Kristijan Nvačukvu i Džoj-Lens Mikels.

Iako većina u zrelim fudbalskim godinama (samo je Envačukvu od startera imao manje od 25 godina) samo su rijetki, poput Simića, Lepinjice, Puhača, Stasa Pokatilova ili Akima Zedadke, van Azerbejdžana imali kakvo-takvo iskustvo u evropskim izazovima.

Ali svejedno je Sabah redom izbacivao velški Nju Sejnts, pa finski KuPS, danski Orhus i sada Hapoel Ber Ševu.

“Imam ovdje licenciranih 17 stranaca. I koga sada da izbacim? Ako mislite da su nam potrebna pojačanja, recite mi da li neko od ovih sadašnjih zaslužuje da ne igra Ligu šampiona? Oni su nam je donijeli, oni je zaslužuju”, odgovarao je Dambrauskas na pitanje da li očekuje još pojačanja sada kada je izborio Ligu šampiona.

Jer – vjerovali su. I sad će da igraju Ligu šampiona. I da postanu milioneri.

“Nikada nisam ni dotakao alkohol, ali ovu ću pobjedu sigurno proslaviti”, nasmijao se poslije meča Dambaruskas.

(MozzartSport)