Priča duga čitav vijek: Kako je banjalučki Borac postao sinonim za sportska čuda u kup takmičenjima

FK Borac jedan je od simbola najmasovnijeg takmičenja u bivšoj Jugoslaviji. Banjalučani su prvi i jedini drugoligaš koji je osvojio Kup maršala Tita.

Tog 11. maja 1988. na stadionu "JNA" u Beogradu "crveno-plavi" su u finalu Kupa Jugoslavije savladali Crvenu zvezdu sa 1:0. U velikom finalu Borac je bio totalni autsajder, ali pred 25.000 gledalaca u Humskoj pobijedilo je veliko srce. U 60. minutu akciju Stojana Malbašića i centaršut Amira Durgutovića u gol je pretvorio Senad Lupić.

- U šali kažem kako me i dalje boli kičma od skoka i trzaja glavom. Cijela karijera je stala u taj momenat. Po mom mišljenju najvažniji gol u istoriji kluba i drago mi je što sam baš ja bio strijelac. Te sezone sam u Kupu dao 19 golova i bio najbolji strijelac u takmičenju. U Banjaluci je bila euforija. Imao sam osećaj da su svi došli ispred "Boske" da nas pozdrave. To je nešto što se pamti zauvek i ostaće neizbrisivo u istoriji, kako kluba tako i grada - rekao je Lupić u ranijem intervju.

Svi i danas pamte legendarnu odbranu Slobodana Karalića koji nije nasjeo na fintu Dragana Stojkovića prilikom penala nakon neshvatljive odluke glavnog arbitra Blaže Zubera iz Bačke Topole, koji je u 81. minutu dosudio nepostojeći penal za Beograđane. Pravda je na kraju pobijedila.

Doček na Trgu

Pehar je prihvatio kapiten Damira Špice, a onda je išao od ruke do ruke: Slobodana Karalića, Stojana Malbašića, Marija Mataje, Milorada Bilbije, Zvonka Lipovca, Amira Durgutovića, Božura Matejića, Suada Beširevića, Nenada Popovića, Senada Lupića, Mile Šijakovića i Vladice Lemića. Na kraju je stigao do trenera Husnije Fazlića i njegovog pomoćnika Nenada Gavrilovića. Veličanstveni pohod Banjalučana ka peharu počeo je 6. maja 1987, kada je Borac u Dubici savladao Radnik sa 9:0. Potom su padali Kozara Gradiška (2:0), Elektrobosna Jajce (2:1), Rudar Prijedor (2:1), Jedinstvo Bihać (0:0, p. 3:2), Leotar Trebinje (4:1), Osijek (1:1, p. 3:2), Spartak (1:1, 1:1, p 5:4), Vojvodina (0:3, 6:1), Priština (0:0, p. 4:1) i na kraju Crvena zvezda.

Junake iz Beograda na trgu ispred "Boske" dočekalo je na desetine i desetine hiljada Banjalučana. Svi su bili razdragani i oduševljeni. Banjaluka je svoj Borac dočekala kako mu i priliči - veličanstveno!

- Doček u Banjaluci, kada se na Trgu Krajine okupilo 40-50.000 ljudi bio je nezaboravan. To je nešto što će svi vječno pamtiti - rekao je Bilbija.

Spektakularno je bilo i sedam godina kasnije u prvom Borčevom poslijeratnom finalu Kupa Republike Srpske. Prvi meč protiv Rudar Prijedora igran u gradu na Sani 16. decembra (samo dva dana nakon što je u Parizu potpisan mirovni sporazum), završen je rezultatom 2:2.

Spektakl protiv Rudar Prijedora

Revanš u Banjaluci trebalo je da bude igran četiri dana kasnije, kada se na stadionu skupilo 10.000 gledalaca, ali je odgođen zbog magle. Meč je pomjeren za 23. decembar, kada je viđen spektakl. Na "Gradskom stadionu" u Banjaluci, pred 25.000 "duša", u revanš utakmici tadašnja generacija Borca, pod komandom Josipa Pelca, osvojila je prvi trofej Kupa Republike Srpske.

- Vratili smo se iz jugoslovenske lige, prvu sezonu nismo mogli da igramo Kup Republike Srpske koji je Kozara osvojila, a sljedeće godine smo se borili sa Rudarom. Gradski stadion je tog 23. decembra bio očišćen od snijega, a tribine još punije nego u odgođenom duelu, ako je to bilo moguće. I sad se naježim kad se sjetim, sjajan meč i velika pobjeda. Bio je to spektakl na terenu i tribinama - prisjetio se Jagodić.

Pehar Kupa Republike Srpske Banjalučani su odbranili godinu dana kasnije, takođe pod vođstvom Joce Pelca. Na sljedeći trofej u najmasovnijem takmičenju Srpske Borac je čekao punih 13 godina?! Tek pod vođstvom Vlade Jagodića 2009. godine pehar se vratio u Platonovu ulicu.

Dvije godine kasnije Jagodić je ekipu vodio do finala, a u završnoj predstavi na klupi Borca bio je Slobodan Starčević, koji je svoj tim usmjerio ka trofeju, koji je 2012. godine odbranila ekipa, koju je trenirao Slaviša Božičić. Vinko Marinović 2023, te ove godine, kao i nažalost pokojni Mladen Žižović, prošle, 2025. godine dodatno su obogatili trofejnu salu sa još tri pehara Kupa Republike Srpske pa tako Borac može da se pohvali sa ukupno osam pokala najmasovnijeg takmičenja Srpske.

Jedini trofej u Kupu BiH Borac je osvojio 2010. godine. U finalnom dvomeču izabranike Zorana Džimija Marića čekao je okršaj sa ekipom Željezničara. Banjalučki duel (5. maja) završen je rezultatom 1:1, a na stadionu "Grbavica" bilo je 2:2 (19. maja).

Presudilo je pravilo "gola u gostima" i kapiten Oliver Jandrić visoko je u vazduh podigao trofej namijenjen pobjedniku Kupa BiH, koji je Borcu donio i izlazak na evropsku scenu nakon osamnaest godina. Inače, prvi pehar Kupa BiH "crveno-plavi" su ispustili 2004. godine, u delu sa ekipom Modriče, kao i kasnije 2021. protiv Sarajeva te 2024. u okršaju sa Zrinjskim.

KUP JUGOSLAVIJE (1)