Pitanje nacionalne strukture
Brojni kritičari ističu podatak da trenutnoj bh. selekciji nema fudbalera srpske nacionalnosti. Iako je to tačno, često se prešućuje ključna činjenica: pozivi su stizali na prave adrese. Igrači poput Davida Vukovića (Borac), Srđana Babića (Spartak Moskva) i Vladana Kovačevića (Norič) bili su u planovima Sergeja Barbareza, ali su te pozive odbili.
Međutim, Bosna i Hercegovina se nalazi na tački kada se raspravlja njena budućnost u smislu ravnopravnosti tri naroda i konstantnom pritisku Bošnjaka, koji žele potpunu dominaciju. To se posebno vidi kroz fudbal, zastave na utakmicama i navijače. Ne spočitava se samo fudbalerima, već slična situacija vlada i kod drugih sportskih radnika, gdje recimo sudije prekidaju svoje aktivnosti kako bi Bošnjaci išli u podne na džumu, dok taj luksuz Srbi nemaju.
Institucionalna realnost
Teza o "jednonacionalnoj" reprezentaciji pada u vodu kada se pogleda šira slika. Na čelu Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH je Vico Zeljković, dok u stručnom štabu Sergeja Barbareza sjede profesionalci poput trenera golmana Siniše Mrkobrade i pomoćnog trenera Ninoslava Milenkovića.
Ovi ljudi, kao pripadnici srpskog naroda, direktno kroje sudbinu bh. fudbala, što jasno govori da je tim otvoren za sve koji žele doprinijeti uspjehu.
Treba napomenuti da su za istu tu reprezentaciju "ginuli" fudbaleri poput Zvjezdana Misimovića, Ognjena Vranješa, Miroslava Stevanovića i Milana Đurića.
Fenomen roditeljskog ponosa
Posebno je zanimljiv fenomen koji se dešava u omladinskim kategorijama. Dok su djeca još u razvoju, većina roditelja puca od ponosa kada njihovo dijete dobije poziv u pionirsku, kadetsku ili juniorsku selekciju BiH.
U tim trenucima ne postoje dileme niti se kalkuliše sa "rezervnim" reprezentacijama. Naprotiv, roditelji se tada hvale na sva usta po komšiluku i društvenim mrežama, slaveći uspjeh svog djeteta pod zastavom Bosne i Hercegovine. Tada je poziv priznanje kvaliteta, a grb simbol uspjeha.
Pitanje promjene sportskog državljanstva obično se "rodi" tek kasnije, kada se u priču upletu menadžerski interesi i hladna profesionalna kalkulacija.
Na kraju, postavlja se pitanje da li, ako u ovom slučaju govorimo o Srbima, oni žele reprezentaciju po svom ukusu i kakva je ona, te da li može postojati reprezentacija BiH prihvatljiva za sve. Ukoliko žele, treba jasno reći kakva je to reprezentacija, a ukoliko je ne žele onda trebaju biti dosljedni od početka (najnižih uzrasta) do kraja (seniora).
Komentari (0)