Dugo će publika Enfilda na podijumu zamišljati hitrog Egipćanina na tom desnom krilu. U jednom od najdominantnijih mandata u istoriji engleskog fudbala, Salah je ostavio neizbrisiv trag u "Redsima".

Povratak krune nakon tri decenije posta

Godinama je Salah donosio čistu radost u crveni dio "Mersisajda". Upravo su on i njegovi saigrači bili ti koji su srušili kletvu dugu 30 godina. Te nezaboravne 2020. godine, Mo je kao najbolji strijelac ekipe sa 19 golova predvodio Liverpul do dugo sanjanog naslova prvaka Engleske. 

Od "propalice" iz Londona do vladara Engleske

Nije Liverpul bio Salahova prva stanica na Ostrvu. Mnogi pamte njegov neuspješni pokušaj u Murinjovom Čelsiju. U konkurenciji Azara, Širlea i Vilijana, te uz prepoznatljivu tvrdoglavost portugalskog stručnjaka, Salah je proglašen "nedovoljno dobrim".

Nakon "brušenja" zanata u Firenci i Rimu, Egipćanin je zapao za oko tadašnjim skautima Jirgena Klopa. Liverpulov sportski direktor Majkl Edvards bio je prosto opsjednut Salahom. Njegovi podaci pokazivali su da Salah u Romi kreira šanse i ulazi u završnicu češće nego bilo koji drugi igrač u Evropi, što mu je bilo dovoljno da povuče rizičan potez.

Uprkos kritikama većine ostrvskih medija, čelnici "Redsa" čvrsto su odlučili dovesti krilo Rome, što se pokazalo kao jedan od najboljih poteza uprave u novijoj istoriji.

Kijevska trauma i madridsko iskupljenje

Već u prvoj sezoni Salah je postigao nevjerovatna 44 gola. Vodio je tim do finala Lige šampiona, ali je taj put prekinut kultnim "džudo-zahvatom" Serhija Ramosa. Taj momenat u Kijevu, kada Salah u suzama napušta teren, dok Real slavi, a Zlatna lopta odlazi u ruke Luke Modrića, bio je najteži momenat u njegovoj karijeri.

Ipak, veliki se vraćaju. Samo godinu dana kasnije, uslijedilo je iskupljenje na Vanda Metropolitanu. Gol protiv Totenhema i podizanje trofeja Lige šampiona zapečatili su njegov status legende.

Mašina za rušenje rekorda

Ono što Salaha izdvaja od drugih je njegova zastrašujuća konstanta.

Često se isticala njegova opsesija fudbalom i veliki profesionalizam, te je na koncu postao najbolji strijelac Liverpula u istoriji Premijer lige, prestigavši legendarnog Robbieja Fowlera. 

Neće ostati u lijepom sjećanju ni navijačima Mančester junajteda. Postao je najveći "crvenih đavola", postigavši više golova protiv najvećeg rivala nego ijedan drugi igrač u istoriji.

Sjene na portretu kralja: Sebičnost ili glad?

Uprkos statusu božanstva, Salahova karijera nije bila lišena kritika. Čuvene su bile situacije u kojima bi birao šut iz teške pozicije umjesto dodavanja slobodnom saigraču (kao Maneu), što je dovodilo do otvorenih prepirki na terenu. Britanski mediji su mu često "pakovali" etiketu sebičnosti. Ipak, ta glad za golovima je upravo ono što je Liverpul i držalo na vrhu prethodne godine.

Takođe, iscrpljujući turniri sa reprezentacijom Egipta često su ga vraćali u klub fizički i psihički istrošenog, što bi rezultiralo povremenim padovima forme u ključnim mjesecima sezone.

Odlazak "Faraona"

Odlazak Muhameda Salaha nije samo istek jednog ugovora, to je kraj jedne ere. On je čovjek koji je vratio vjeru da Liverpul može i mora biti na samom krovu svijeta.

Statistika će reći da je postigao stotine golova, ali sjećanje će čuvati slike onih nevjerovatnih bjegova uz aut-liniju, proslavu gola ispred tribine i prepoznatljivi osmijeh. Salah odlazi kao legenda, kao "egipatski kralj", ostavljajući prazninu na desnom krilu koju će biti veoma teško popuniti.

Enfild će sigurno još dugo pjevati njegovo ime, svjestan da je imao privilegiju gledati jednog od najvećih koji su ikada kročili na taj teren.