Salivan je 17. februaru panici nazvala vatrogasce kako bi prijavila požar. Tvrdila je da je njen posinak još u kući i da je povrijeđen: "Nekako se onesvijestio".

Razgovarajući s policajcem ispred kuće, u rukama je držala malenog psa i tvrdila da vrata sobe njenog posinka nisu bila zaključana, da se inače ne zaključavaju te da je mogao izaći iz svoje sobe.

Spasilačke ekipe uspjele su spasiti čovjeka od 175 centimetara, teškog samo nešto više od 30 kilograma. Ono što je rekao policajcima sjedeći u prednjem dijelu vozila hitne pomoći bilo je zabrinjavajuće.

"Kaže da se nije tuširao više od godinu dana", rekao je jedan od zaposlenika hitne pomoći. Ubrzo je policija pretražila kuću u kojoj je živio muškarac, koji je tvrdio da je bio zarobljen u magacinskom prostoru manjem od 10 kvadratnih metara, osiguranim šperpločom i bravom na vratima. Više od sto fotografija policije u Voterburiju otkriva strašne uslove u kući.

Neke su sobe vidljivo ugljenisane od požara, dok su druge pretrpane i oronule zbog neodržavanja tokom godina. U cijeloj kući ima vlage, podovi su potrgani i prekriveni tepisima, prljavštinom i smećem. Prozori su prekriveni šperpločom. Muškarac je policajcima rekao da nije smio napuštati svoju sobu, osim zbog obavljanja kućnih poslova.

Advokat maćehe, Joanis Kaloidis, nazvao je vrijeme objavljivanja fotografija sumnjivim, izazivajući zabrinutost zbog moguće pristrasnosti prema njegovu klijentu.

"(Fotografije) ništa ne dokazuju. Gdje su lisice? Gdje su lanci? Gdje su znakovi vezivanja? Te slike pokreću mnoga pitanja ako ih objektivno pogledate", rekao je.

Zabrinutost za čovjekovu dobrobit navodno se pojavila dok je još bio dijete. Bivši direktor osnovne škole Barnard Tom Panon i njegov tim kontaktirali su Odjel za djecu i porodicu Konektikata najmanje 20 puta zbog zabrinutosti za svog tadašnjeg učenika, rekao je za En-Bi-Si Konektikat.

Odjel je nedavno saopštio da je pronašao arhivirane zapise koji se odnose na porodicu te da ih provjerava ministarstvo. Inače, prethodno je Odjel rekao Si-En-Enu da nema nikakvih podataka povezanih s porodicom, navodeći da brišu zapise pet godina nakon završetka istrage, "pod uslovom da nema drugih izvještaja".

Prije nego što ga je maćeha izvukla iz škole, muškarac je rekao policiji da se dva puta susreo sa službenicima Odjela za djecu i porodicu dok je bio četvrti razred. Policiji je rekao da ga je njegova maćeha tada uputila da Odjelu kaže da je sve u redu. Policija, koja je provodila socijalne provjere, takođe je saopštila da nije pronašla ništa sumnjivo.

Posljednji put imanje je napustio sa svojim ocem, kada je imao oko 14 ili 15 godina. Nakon što mu je otac umro 2024., rekao je da je njegovo zarobljeništvo postalo još restriktivnije.

"Došlo je do tačke kada je jedino mogao izaći iz kuće da pusti porodičnog psa iza imanja", rekao je policiji i dodao da su izlasci trajali samo minut dnevno te da je bio zaključan u svojoj sobi između 22 i 24 časa dnevno.

Prije godinu dana pronašao je upaljač u jakni koja je pripadala njegovom pokojnom ocu, rekao je policiji.

Tada je počeo smišljati plan bijega.

Detektivi iz Voterburija, i sami potreseni nehumanošću slučaja koji su istraživali, prikupili su donacije kako bi čovjeku kupili odjeću, knjige i druge stvari koje bi mu mogle biti potrebne.