Kafana kao kulturni epicentar grada

Kafana „Krsmanović“ nije bila obična gostionica. Smještena na tadašnjem glavnom drumu, preko puta crkve, okupljala je trgovce, zanatlije, putnike i boeme. Imala je salu s pozornicom i veliko platno od platna, doneseno iz Beča.

U večernjim satima tu su se održavale igranke, pozorišne predstave, a tog istorijskog dana i — filmska projekcija.

Nijemi film i snažne reakcije publike

Projekcija je bila najavljena danima unaprijed, ručno pisanim plakatima zalijepljenim po okolnim selima. Prikazivan je kratki francuski film, vjerovatno jedan od radova braće Limijer.

Film je bio bez tona, ali reakcije publike bile su burne. Gledaoci su vikali, krstili se, a pojedini su u panici ustajali kada bi voz na platnu jurio prema njima. Bio je to sudar stvarnosti i čuda, kakav dotad nisu doživjeli.

Od kafane do bioskopa

Kafana je tim događajem postala neformalni bioskop, jer Leskovac tada nije imao stalnu bioskopsku salu. Tek decenijama kasnije izgrađena je moderna bioskopska dvorana, ali je projekcija u „Krsmanoviću“ ostala upamćena kao početak filmske umjetnosti na jugu Srbije.

Zaboravljeno mjesto važnog događaja

Zgrada kafane danas više ne postoji u izvornom obliku. Na njenom mjestu nalazi se poslovni prostor, bez spomen-ploče, obilježja ili javnog podsjećanja na ovaj značajan kulturni trenutak.

Mještani koji pamte ovu priču sve su rjeđi, dok mlađe generacije uglavnom ne znaju da je Leskovac imao bioskop u vrijeme kada mnogi gradovi još nisu imali električnu energiju.

Zašto je važno sačuvati ovu priču

Ovo nije samo anegdota o jednom filmu, već svjedočanstvo o kulturnom buđenju Srbije. To je priča o narodu koji je bio radoznao, otvoren za novo i spreman da prihvati svijet koji dolazi kroz treperavu sliku na bijelom platnu.

Kafana „Krsmanović“ zaslužuje da bude dio kulturne mape Srbije, makar kroz priču i sjećanje.

/Lepote Srbije/