Gubitak vozačke dozvole u Hrvatskoj nije samo administrativna mjera, već ozbiljna pravna posljedica koja vozača doslovno briše iz sistema i vraća ga na status kandidata u autoškoli. Najčešći put do ovog neželjenog scenarija vodi preko prikupljanja negativnih prekršajnih bodova. Prema važećem Zakonu o bezbjednosti saobraćaja na putu, pravila su jasna i ne ostavljaju prostora za interpretaciju. Iskusni vozači, oni stariji od 24 godine, ostaju bez dozvole ako u razdoblju od dvije godine prikupe 12 negativnih bodova.

Za mlade vozače, koji su statistički rizičnija skupina, prag je znatno niži i postavljen na svega devet bodova. Važno je naglasiti ključnu razliku: ukidanje dozvole nije isto što i privremena zabrana upravljanja vozilom. Dok je zabrana vremenski ograničena kazna nakon koje vozač ponovo sjeda za volan, ukidanje znači da osoba pravno prestaje biti vozač i da joj se dokument trajno oduzima.

Nakon što rješenje o ukidanju dozvole postane izvršno, slijedi period „hlađenja“ koji traje pune dvije godine. Tokom tog razdoblja, osoba ne smije upravljati motornim vozilom niti ima pravo pristupiti ponovnom polaganju vozačkog ispita.

To je zakonska stanka namijenjena promišljanju o vlastitim postupcima u saobraćaju, ali i značajna životna komplikacija za svakoga ko ovisi o automobilu za posao ili porodične potrebe. Tek po isteku te dvije godine otvara se mogućnost povratka, no taj povratak nije nimalo jednostavan niti jeftin. Vozač koji je jednom izgubio dozvolu tretira se kao potpuni početnik, bez obzira na prethodno iskustvo i hiljade prijeđenih kilometara.

Cijeli proces kreće od nule i podrazumijeva značajan finansijski izdatak koji u 2026. godini nerijetko premašuje iznos od 1.000 eura.

Put natrag na put započinje obaveznim ljekarskim pregledom na kojem se ponovo utvrđuje zdravstvena i psihofizička sposobnost za upravljanje vozilom. Nakon dobijanja zelenog svjetla od ljekara, slijedi upis u autoškolu, gdje bivši vozač sjeda u klupe s osamnaestogodišnjacima kako bi ponovo slušao teorijsku nastavu o saobraćajnim propisima i bezbjednosnim pravilima.

Nakon odslušanih predavanja, mora položiti teorijski dio ispita. Ako je u tome uspješan, tek tada započinje s obaveznim satima vožnje s instruktorom, nakon čega ga čeka i onaj najstresniji dio, praktični ispit vožnje pred ovlaštenim ispitivačem.

Cijela procedura, uz novac, zahtijeva i značajan utrošak vremena, često i po nekoliko mjeseci, što dodatno komplikuje život i poslovne obaveze.

Iako se 12 bodova može činiti kao visok prag, do njega se stiže brže nego što mnogi misle, pogotovo ako se počine neki od najtežih saobraćajnih prekršaja. Samo dva takva prekršaja u dvije godine dovoljna su da iskusnog vozača vrate na početak.

U tu kategoriju spadaju vožnja s više od 1,50 promila alkohola u krvi ili pod uticajem droga, kao i odbijanje testiranja na prisutnost nedozvoljenih supstanci. Jednako teškim smatra se i prekoračenje brzine u naseljenom mjestu za više od 50 kilometara na sat, vožnja u zabranjenom smjeru na autoputu ili brzoj cesti te prolazak kroz crveno svjetlo bez smanjivanja brzine.

Šest kaznenih bodova donosi i napuštanje mjesta saobraćajne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih ili poginulih osoba, što se smatra jednim od najnemoralnijih prekršaja.