"Kao dječak sam sanjao daljine. Onda sam se uputio u susret njima i proputovao cijeli svijet. Tokom gotovo dvije decenije putovanja znao sam da me izvan toga horizonta čeka jedan sasvim posebni svijet, tamo negdje jako daleko, okovan vječnim ledom. Antartik me je čekao, ali nisam znao kad ću joj doći. Kao mladom backpackeru to mi je bilo posve izvan dosega. Ipak, nisam sumnjao u to da ću jednoga dana doći. A Antartik, sedmi kontinent, vječni led, strpljivo je čekala u svojoj bijeloj tišini", napisao je.

Dodao je da smo svi mi jednom bili djeca, da smo sanjali velike snove.

"Snovi koji su se probili do odraslih godina, koji su se uporno držali, bili su više od snova. Bila je to oslikana karta u našoj duši s kojom smo se rodili. Ja sam uvijek htio putovati i toliko sam to silno htio da sam bio spreman sve dati za to. I sigurnu karijeru, i novce koje sam zarađivao. Bio je to san veći od života i nisam mogao odustati od njega. Sada kad sam prvi put nogom kročio na sedmi kontinent, neobično, golemo prostranstvo gdje dan traje četiri mjeseca, a noć čak osam, tek sada uviđam da sam ovako daleko došao upravo zato što nikad nisam mogao pustiti taj san. Samo discipliniranim, fokusiranim djelovanjem i ustrajanjem, unatoč svim preprekama dospio sam danas ovdje", objavio je.

Dalje je naveo da se ovaj kontinent bez ijednog stanovnika prostire se na 14 miliona kvadratnih kilometara i peti je po veličini na svijetu. Na njega dolaze samo znanstvenici kako bi istraživali klimu, led, astronomiju i biologiju u ovim ekstremnim uvjetima.

"Od oko 70 naučnih stanica na Antartiku, njih oko 40 je aktivno cijele godine. Najniža temperatura na planetu Zemlja izmjerena je baš na ovom kontinentu, -89,2 °C (Vostok, 1983.). Na obali je ona između -10 °C do -30 °C. Znate što to znači za mene koji sam godinama tvrdio da ne volim hladnoću i uglavnom zime provodio u toplim krajevima. Ipak, naučio sam voljeti i cijeniti ovu bjelinu koja će, nadam se, ostati još dugo s nama. Svakako trebamo učiniti nešto da ublažimo posljedice klimatskih promjena, jer kad bi se cijeli Antartik rastopio, nivo mora bi porastao za 58 metara", podijelio je.

Napisao je i da kad je rekao da ovdje nema stalnih stanovnika, nije bio precizan jer carski i adelijski pingvini, kao i neke vrste tuljana ovdje su stalni stanovnici.

"Neizmjerno im se veselim! Znaju se ovdje zateći i orke, a plavi i grbavi kit dolaze ljeti ovamo kako bi se hranili račićima, dok zimi migriraju u toplije vode. Mi smo stigli u antartičko ljeto, pa ko zna... Možda ugledamo kojeg? Antartik je kontinent koji ne pripada niti jednoj državi i slijedom toga zapravo pripada svima nama, a opet, kontinent do kojeg malo tko dođe. Nisam niti ja to mogao prije dva desetljeća, nisam niti prije jednog desetljeća. Osim što sam stalno bio na putu, puno sam i radio", naveo je.

Sve što je stekao, zaradio je sam. Kaže da bi mnogi te novce uložili u razne druge stvari, u neke svoje snove.

"Izrazito je mali broj onih koji bi odvojili novac za brojna putovanja na kojima sam ja bio. Tako je i s ovim putovanjem. Mogao sam za te novce otići na nekoliko desetaka raznih destinacija, ali moj san traži beskompromisnost. Nikad se ne bih dobro osjećao da sam radio kompromise. Ili sve ili ništa. Svih ovih godina spavao sam vrlo malo. Danju sam kreirao sadržaj ili vodio ture, a noću podizao taj sadržaj i obavljao poslove za svoju digitalnu agenciju. Disciplina i fokus kroz dva desetljeća kao i ne pristajanje na kompromis oko toga na što ću potrošiti zarađen novac. To me je dobacilo jako daleko, kroz 197 država svijeta i na svih sedam kontinenata", napisao je.

Na kraju je naveo da je ovo formula za ostvarenje snova, jednostavna i teška istovremeno.

"I svako će ovo pročitati kroz svoje naočale, a oni koji će shvatiti što sam sada napisao, na pravom su putu da ostvare svoje snove, koji god to snovi bili", poručio je.

(Klix)