I poslije dva sata meni se život promijenio. Od Milana ni traga ni glasa, ništa. Naređala sam njegove slike, gledam ih svakog dana i plačem…”

Ovi riječima počinje bolnu ispovijest Marica Đorđević (72), majka farmaceuta Milana Đorđevića (42) iz Niša, koji je pod još neutvrđenim okolnostima nestao 10. juna prošle godine na izletištu Bojanine vode na Suvoj planini kod Niša. Uz pomoć pametnog sata koji je bio povezan sa njegovim telefonom, službeni automobil nestalog farmaceuta iz Niša pronađen je na parkingu ispred Planinarskog doma 19 kilometara od Niša, i u njemu mobilni telefoni, lap-top računar i novčanik dok je pasoš pronađen kod kuće. Pretražena je cijela Suva planina, ali od njega ni traga ni glasa… Pokrenuta je opsežna potraga, ali do danas nijedan jedini trag nije pronađen.

- Evo, sad sam se rasplakala. Slučajno je na televiziji bila pjesma “Maro, šta radiš, Maro”, a on me je tako zvao. Slike sam naređala, gledam ih i plačem. On živi sa porodicom u zgradi preko puta nas. Ja pođem u prodavnicu i odmah mi pođu suze. Najteže mi je zbog unuke i unuka. Djeca ne pričaju ništa, znaju da je tata u šumi, da je nestao i da se traži. Mnogo je teško. Kako prolazi vijreme, tako mi je sve teže – priča Marica kroz suze.

Milan je, kaže njegova majka, 1. marta napunio 42 godine i njemu svi imaju samo riječi hvale: i komšije, i poznanici, i poslovni saradnici. Marica se u mislima već 10 mjeseci svakodnevno vraća u dan kada je sina vidjela posljednji put.

- Došao je kod mene oko 8.10 časova. “Neću da doručkujem, doručkovao sam”, rekao je. Popili smo kafu, on je pustio tri, četiri mejla. “Idem, Maro, da radim”. To su mu bile posljednje riječi na izlasku iz mog stana. Ma da je još nešto rekao, ma da sam nešto osjetila neuobičajeno. Ništa! Prešao je ulicu i ušao u auto. Sve je bilo normalno. Moja sestra ga je zvala iz Amerike telefonom. Tetka, kaže, hajde od nedjelje se vidimo. To je bio ponedeljak. Dan ranije je sa sinom bio u Beogradu na takmičenju “Malac genijalac” gdje je unuk osvojio nagradu. Bio je srećan zbog toga - sjeća se Marica.

Milan Đorđević je od majke otišao u oko 9.10 - 9.15 časova, a na parkingu ispred njegove zgrade su prolaznici čuli neki bučni razgovor.

- Prolazila je neka koleginica, imao je dva razgovora, meni su u policiji rekli da je razgovarao sa šeficom. Onda je u 10.30 časova je došao u Klinički centar gdje je imao zakazan poslovni sastanak u 11 časova. E to je sad malo pitanje što je poranio. On je uvijek bio tačan. Ona ga je pitala Milane šta ima novo. On je rekao ima i dobro i loše. Šta je to loše – rekao je da mu se otac nedavno razbolio od leukemije. Popričali su, kaže doktorka da je bio malo, onako nervozan, ali da ništa nije pokazivao. Otišao je od nje oko 11 i već u 11.40 časova sigurnosna kamera ga je snimila u Gornjoj Studeni na putu za Bojanine vode – priča Marica.

„Samo plačem, nerviram se i gledam slike“

Milanova majka, ispričala je uoči godišnjice od nestanka, da i dalje ne gubi nadu.

„Svi kažu živ je, tu je, ne sekiraj se. A gdje je? To nije dan, dva, tri nego godinu dana. Samo plačem, nerviram se i gledam slike. Taman posla da gubim nadu, ako izgubim nadu onda mi ostaje samo da se ubijem. Ne gubimo nadu. Nema nikakvih novih informacija iz istrage. Prije dvije nedelje sam kontaktirala policiju, kažu mi: „Gospođo Marice, nema ništa novo“. Sve smo na početku. Gore nema ništa. On je gore stavljen u kola i doviđenja. To je jedini način da ode odozgo. Pas tragač je reagovao samo na njegov trag na parkingu, na terasi Planinarskog doma i ispred osmatračnice. Ni na jednoj stazi. Sjeo je iz kola u kola i – doviđenja“, smatra Marica.

Nije moguće raspisati međunarodnu potjernicu

Ono što je kočnica u celoj istrazi, a to je rečeno i roditeljima, jeste činjenica da nije moguće raspisati međunarodnu potjernicu jer nema krivičnog djela, a i Milan je punoljetan, tako da ostaje nepoznanica gdje je nestao ovaj distributer lijekova, koji nije imao kockarske dugove, nije bio sklon alkoholu i nije bio promiskuitetnog karaktera. On je tog 10. juna otišao na Bojanine vode u odijelu i elegantnim cipelama, u kojima vjerovatno nije htio da pješači. Ostavio je sve tehničke aparate i dokumentaciju, da bi mu psi tragači nanjušili tragove kod obližnje osmatračnice. Navodno ga je neki dekica vidio tu, ali to je nepotvrđeno. Za roditelje je najveća nepoznanica zašto je službeni auto "škoda", koji je nađen kod planinarskog doma, tako kratko bio na vještačenju i zašto auto nije zadržan dok se istraga ne završi, nego je odmah vraćen firmi, čije je vlasništvo.

- Istraga je počela i automobil je vraćen firmi posle forenzičkog pregleda posle nekoliko sati. To mi baš nije jasno... Zašto detaljnije nisu pregledana kola? - komentariše majka.

Neko ga je čekao na planini?

Marica sumnja da je Milana neko čekao na Bojaninim vodama.

- U 11.45 je već bio na Bojaninim vodama. Prije 12 časova ženi je poslao poruku da ne može da dođe po ćerku u vrtić. I gotovo, više ništa, to je posljednje što je bilo. Moj je rezon da je on gore trebalo sa nekim da se nađe u 12 časova, neko je njega čekao. Šta će on u radno vrijeme, službeno obučen u košulji i pantalonama, sa lap-topom, telefonima, na planini u podne? Istraga ništa nije uspjela da otkrije. Nemaju kažu “ni dugme”, ni za šta za šta mogu da se uhvate. Ne mogu krivično da pokrenu ništa, nije ništa napravio i ne može ni potjernica za njim da se raspiše. Tako da je istraga na terenu zatvorena, predmet je otvoren do pet godina i sad čekamo, ne znam šta čekamo – priča Marica.

Pas tragač se ukopao kod osmatračnice

Velika pretraga Suve planine nije donijela nijedan konkretan nalaz niti odgovor na pitanje kako je Milan nestao.

- Psi tragači su nanjušili trag samo na parkingu, ispod osmatračnice i na terasi Planinarskog doma. Na Milanovim kolima bila je crvena zemlja na točkovima, što znači da je on automobilom otišao do osmatračnice i natrag, jer na tom putu ima crvene zemlje. Na stazama kroz planinu kučići nisu našli nijedan trag, uvek su se vraćali do Planinarskog doma i osmatračnice. Kada je došao do osmatračnice - pas tragač se ukopao – priča Marica.

Nije u manastirima

Porodica je preko Srpske pravoslavne crkve provjerila da li je Milan u nekom od manastira - stigao je odričan odgovor.

- Dobila sam potvrdu da nije ni na Hilandaru, ni u jednom srpskom manastiru u zemlji i inostranstvu. To je napismeno, ali svi kažu da je i to pitanje da li je tačno. Jer oni nisu obavezi da vas o tome obavijeste. Pasoš je ostao kod kuće, ali to je najmanji problem u ovo vrijeme. On je mogao da proglasi nevažećim pasoš, da napravi drugi. Odakle ja znam. Mogao je pod tuđim imenom da pređe granicu – smatra Marica.

Majka sumnja da je otet

Kao jedna od mogućnosti nestanka, Marica sumnja da je možda njen sin otet.

- Pa on nije sam odozgo otišao. Njegov auto je bio parkiran i zaključan na parkingu kod Planinarskog doma. On sam nije mogao da ode odozgo. Onako elegantno obučen. Bez automobila, gdje će? Pješaka, u kožnim cipelama? On je, prema mojoj logici, u 12 sati morao s nekim gore da se nađe, tačka. To se kod Planinarskog doma sve odigravalo. Odatle, ko ga je odveo, gde ga je odveo, zašto ga je odveo, to je sve enigma velika, to je veliki znak pitanja do dana današnjeg – veli ona.

Djevojčica videla momka koji zaključava automobil

Milanova majka Marica rekla je za Kurir da je ćerka njene prijateljice vidjela momka koji zaključava automobil. - Jedna prijateljica mi je rekla: "Zamisli, Maki, prijateljica mi je ispričala da je njena ćerka prepoznala priču i da je 10. juna bila na Bojaninim vodama. Kaže da je videjla dječka koji zaključava kola." Mi smo htjeli da uspostavimo kontakt s njom, ali su nam rekli da devojčica nije bila 10, nego 11. juna na Bojaninim vodama. Pretpostavljam da ne žele da ulaze u taj krug svjedočenja i slično. Mislim da se Milan dogovorio da se vidi s nekim u 12 sati. On ništa nije očekivao, imam utisak da je namamljen u klopku i otet na prepad - rekla je Marica Đorđević za Kurir.Milanova majka Marica rekla je za Kurir da je ćerka njene prijateljice videla momka koji zaključava automobil.

Nije sigurno digao ruku na sebe

Majka nestalog farmaceuta iz Niša kaže da ne postoji mogućnost da je Milan digao ruku na sebe.

- Nije Milan taj tip čovjeka. Našao bi se bar neki trag da je to u pitanju. A sa druge strane, šta će on na planini, mogao je da uradi i ovde negdje, što bi išao čak gore? – kaže ona.

Majka nestalog Nišlije kaže da je čudno što je Milanov automobil odmah poslije uviđaja vraćen firmi za koju je radio, iako je istraga tek počela. Čudno je, dodaje ona, i kako na uviđaju nije pronađen njegov sat u kolima, već naknadno, posle tri dana, kada je koleginica iz firme tražila saobraćajnu dozvolu u kolima.

Porodica nestalog Nišlije izradila je nove fotografije koje su nastale uoči njegovog nestanka a koje mogu da pomognu u boljem prepoznavanju.

HRONOLOGIJA KRETANJA

9.30 - Milan odlazi od majke

10.30 - dolazi kod doktorke

10.55 - kamere ga snimaju na putu za Bojanine vode

11.45 - šalje poruku da ne može da stigne po dijete u vrtić

oko 12 - kamere snimile Milana na Jelašnici

oko 17 - biciklista vidio Đorđevićev automobil na putu ka Bojaninim vodama