Više od deset godina traje obnova manastira posvećenog Svetoj Petki u mjestu zvanom Ceranjska Reka, nadomak Leposavića. Smješten u šumi, na oko kilometar od magistralnog puta Mitrovica-Leposavić, u manastir koji prema pisanim tragovima datira iz 14. veka, sve češće stižu hodočasnici.

Međutim, kada je 2010. godine na mjestu gdje su sagrađeni crkva i konak došao otac Jovan, sadašnji starješina svetinje, nije bilo ničega osim blatnjave kolibe. Tada je uz njegovo zalaganje ali i pomoć donatora na temeljima stare, sagrađena nova crkva i počela izgradnja konaka.

- Ocu Jovanu pomažemo poslednjih desetak godina. Od radova na konaku, pa do čišćenja lišća u dvorištu - kaže Sava Marković, dvadesetosmogodišnji mladić iz Leposavića za "Večernje novosti".

Dok pojašnjava da osim žitelja okolnih sredina u obnovi svetinje pomažu i Kraljevčani, među kojima i Rus koji živi u blizini ovog grada, dodaje da u manastir dolaze i navijači Spartaka iz Moskve.

- Ovde je najlepše o praznicima kada se posle liturgije okupimo na posluženju i ručku. Tada slušamo besedu oca Jovana ali i mnoge duhovne pouke - ističe Biljana Kragović, devojka iz Leposavića koja je zadužena uglavnom za pripremu obroka.

Iako otac Jovan ne želi da govori za novine, jer za to, kaže, nema blagoslov, od vjernika koji su tokom naše posjete uglavnom čistili lišće opalo sa okolnih cerova saznaje se da je svetinja oživjela upravo njegovom dobrom voljom i upornošću.

Nije bilo lako doći ovde, bukvalno usred šume i obnoviti svetinju koja je sada dostojna imena manastira - pričaju mladići iz okoline Leposavića.

Pojašnjavaju da je mjesto na kojem se nalazi crkva poznato kao Ceranjska Reka zbog stabala drveta cera koje ovdje dominira.

- Prema predanjima, na ovom mestu se posle Kosovskog boja nalazila glavna bolnica gde su lečeni preživeli junaci. A oni preminuli sahranjivani su tu, tako da se ispod kamenja u delu dvorišta iznad crkve nalaze grobovi kosovskih junaka. Takođe je poznata priča da su tokom kopanja temelja za crkvu pronađene kosti za koje se veruje da pripadaju upravo nekom od kosovskih junaka - priča jedan od nekoliko mladića koji predano čiste opalo lišće u dvorištu svetinje.

Kaže da se za ovo mjesto vezuje i legenda o popu kojem je u vrijeme Turaka aga odsjekao glavu, a on je držeći posječenu glavu u rukama trčao ka crkvi.

- Kako su se na okolnoj reci nalazile žene koje su prale veš, jedna od njih je rekla drugima: vidite popa bez glave, a on im je iako bezglav, odgovori: pop bez glave, a žene bez jezika. I one su prema toj legendi zaista i zanemele.