Svaka peta osoba u Hrvatskoj u riziku je od siromaštva. Zabrinjavajući su to podaci eurostatističara, prema kojima među novim članicama EU veći rizik siromaštva od nas imaju jedino Rumunjska, Bugarska i baltičke zemlje.

[caption id="attachment_57744" align="alignnone" width="900"] Sanjin Strukic/PIXSELL[/caption]

Podaci Eurostata za prošlu godinu otkrivaju da je u riziku od siromaštva i društvene isključenosti u Hrvatskoj lani bilo 20,5 posto stanovnika. To je čak nešto manje od prosjeka EU, u kojoj se s rizikom siromaštva lani suočavalo 21,9 posto stanovnika.

Rizik od siromaštva u Hrvatskoj smanjio se u jeku koronakrize

Isto tako, vrijedi spomenuti da se stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj posljednjih godina smanjila. Dok se, naime, 2015. godine s rizikom od siromaštva suočavala gotovo četvrtina stanovništva, ili njih 24,4 posto, do prošle je godine taj udio smanjen na petinu stanovništva.

Trend smanjenja rizika od siromaštva, doduše, posljednjih je godina prisutan i na razini EU. Tako je, pokazuju podaci Eurostata, 2015. godine rizik od siromaštva bio realan za 24 posto stanovnika EU, a do 2020. godine siromaštvo je bila prijetnja za 21,9 posto stanovnika EU. Dok je u EU u prošloj godini, koju je obilježila recesija u koju nas je gurnula pandemija koronavirusa, stopa rizika od siromaštva porasla u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu, u Hrvatskoj se ona nastavila smanjivati. Naime, u EU se u 2019. godini s opasnošću pada u siromaštvo suočavalo 21,1 posto stanovnika, što je manje nego u 2020., dok se u Hrvatskoj sa siromaštvom u 2019. suočavalo 20,8 posto stanovništva, što je neznatno više nego u 2020. godini.

Razlog smanjenju rizika od siromaštva u Hrvatskoj u jeku koronakrize, po svemu sudeći, možemo tražiti u mjerama poput moratorija na kredite i ovrhe te onima za očuvanje radnih mjesta, koje su ipak uspjele očuvati kakav – takav životni standard. Osim toga, prošle godine smo imali i dva lockdowna – jedan potpuni, na proljeće, i drugi parcijalni na jesen i zimu, koji su značajno ograničili mogućnosti potrošnje.

Prava nezaposlenih u Hrvatskoj su manja nego u većini drugih članica EU

Prava nezaposlenih u fokusu su i Europske komisije. Ta se prava jako razlikuju od države do države, a Hrvatska tu ne stoji u dobro u poređenju s ostalima u EU. Naime, analiza koju su prije nekoliko godina radili u Bruxellesu pokazala je da manju razinu prava od one u Hrvatskoj ostvaruju jedino nezaposleni u Rumunjiji, Poljskoj i Malti, dok je, s druge strane, najviši nivo zaštite nezaposlenih u Njemačkoj i Austriji.

Međutim, hrvatski je problem velik broj dugotrajno nezaposlenih u masi nezaposlenih. U dugotrajno nezaposlene, one koji su bez posla duže od godinu dana, ulazi otprilike svaki drugi prijavljeni na burzi rada u Hrvatskoj, ili njih preko 58.000, koliko ih je, prema podacima HZZ-a, bilo u rujnu. Ne čudi stoga što i u Bruxellesu preporučuju da se države više okrenu rješavanju problema dugotrajne nezaposlenosti, budući da dugotrajno nezaposlenima prijeti i najveći rizik od siromaštva.

Hrvatska će problem siromaštva morati rješavati u uslovima oporavka od recesije i digitalne transformacije

Na vlastima je stoga da kreiraju politiku koja će spriječiti rast rizika od siromaštva, i to u uslovima oporavka od koronakrize u kojem se očekuje restrukturiranje brojnih preduzeća, a što bi za posljedicu moglo imati i rast nezaposlenosti. Potražnja za radnicima na hrvatskom tržištu rada trenutno je velika, ali traže se uglavnom slabije plaćena i manje perspektivna zanimanja poput prodavača, konobara, kuhara, čistača, vozača, zidara, medicinskih sestara i njegovatelja. Velika je potražnja i za IT stručnjacima. Svih tih profesija već godinama nedostaje u Hrvatskoj, budući da je velik broj zaposlenih i nezaposlenih iz tih branši odselio u zemlje u kojima su veće plaće i bolji uslovi života.

Na Vladi je da osmisli planove kako masu nezaposlenih potaknuti na aktivnije traženje posla u postkorona svijetu. Dio tih mjera mogu biti prekvalifikacije i dokvalifikacije, kao i samozapošljavanje. Trebaće poraditi i na povećanju plata i poboljšanju uslova života i rada u Hrvatskoj, kao i na reformi školskog sistema koji ne prati potrebe privrede.

Riječ je o dugotrajnim reformama koje rezultate ne daju u kratkom roku. Uz to, moraće se provoditi u uslovima oporavka od koronakrize, ali i sveprisutne digitalizacije. Dio stručnjaka predlaže da se na kratke staze razmisli i o povećanju pojedinih prava za nezaposlene. Kombinacija svih tih politika bit će i najbolja zaštita od siromaštva.