– Moje dijete je bilo bolesno, a oni su mislili da glumi. Govorila im je: „Stvarno mi je loše“, pokušavala da objasni da nije namjerno povraćala. Nisu joj vjerovali. Dali su joj nešto za smirenje, ona je izgubila kontrolu i onda su je vezali. Oni to zovu humano vezivanje. Od silnih lijekova više nije imala kontrolu nad sobom i probudila se mokra. Govorimo o djetetu od 13 godina koje ima 162 centimetra i možda 55 kilograma – ispričala je majka I. R.

Iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež poručili su da ne mogu komentarisati konkretan slučaj zbog zaštite ličnih podataka, ali su naveli da je njihov odjel jedini zatvoreni odjel za dječju i adolescentnu psihijatriju u Hrvatskoj. Bolnica trenutno ima kapacitet od 40 kreveta, a u smjeni rade četiri medicinske sestre ili tehničara – po dvoje na muškom i ženskom odjelu.

Od početka školske godine traje agonija porodice

Djevojčici je ranije dijagnostikovan Aspergerov sindrom, a od jedanaeste godine devet puta je hospitalizovana u psihijatrijskoj bolnici poznatijoj kao Kukuljevićeva – od čega pet puta samo ove godine.

Posljednja drama počela je početkom školske godine, kada je djevojčici zbog buke u školi bilo previše podražaja. Tokom razgovora sa školskom psihologinjom rekla je da ne može izdržati dan u školi i da bi radije sebi nešto uradila nego ostala tamo, nakon čega je pozvana Hitna pomoć i smještena je u bolnicu.

Nakon toga roditelji su pristali na prijedlog da se djevojčica privremeno smjesti u Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb u Dugavama radi tronedjeljne stručne opservacije. Međutim, sredinom oktobra Opštinski sud u Sisku donio je rješenje kojim se djevojčica povjerava Centru na godinu dana.

– Mi i dalje imamo roditeljsko starateljstvo, ali nemamo nikakav stvarni uticaj na to šta se s njom dešava. Potpisali smo socijalnim radnicama da želimo da se djetetu pruži stručna pomoć, a sada je ne možemo odvesti kući – govori majka, piše Jutarnji.

Umjesto pregleda, dobila tablete i vezivanje

Tokom boravka u Dugavama djevojčica je doživjela novu krizu i ponovo je prebačena u psihijatrijsku bolnicu, gdje se razboljela. Majka tvrdi da ju je kćerka uplakana zvala telefonom i žalila se na temperaturu, bolove u grlu i uhu, kao i da slabije čuje.

– Opet sam tražila tehničara. Rekla sam da tako više ne može, da joj naprave pretrage, krvnu sliku, urin, bilo šta. Rekli su mi: „Pa gospođo, nemamo mi to tu. Mi nismo takva vrsta bolnice“ – navodi majka, koja je u tom trenutku i sama bila hospitalizovana.

Tek nakon njenog upornog insistiranja, djevojčica je sanitetskim vozilom prevezena u Kliniku za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“.

– Na kraju su nalazi pokazali da je imala mononukleozu. Imala je upalu grla, uha, sinusa i mokraćne bešike. To je prvi put da joj je neko nešto uradio umjesto da su joj samo dali tabletu za smirenje – ističe majka.

Iz bolnice su naveli da procjenu kod pacijenata sa simptomima somatske bolesti daje nadležni ljekar i da se postupa prema pravilima struke.

Smještena u Prihvatnu stanicu bez škole i terapije

Početkom sedmice djevojčica je vraćena u Dugave, ali zbog popunjenosti kapaciteta nije smještena na predviđeni odjel, već u Prihvatnu stanicu.

– Tamo dolaze djeca bez roditeljskog staranja, ona koju uhvate u skitnji ili maloljetni migranti. To je prostor u kojem imate krevet, jelo i tuš, ništa drugo. To nije prostor za dijete koje treba psihijatrijsku i psihološku pomoć. Mi je kući ne smijemo uzeti. Gdje to dijete treba da živi i gdje da se liječi? – pita se očajna majka.

Roditelji navode da im je iz sistema socijalne zaštite čak predloženo da majka sa mlađom kćerkom ode u sigurnu kuću zbog procjene da starija sestra tokom kriznih epizoda može ugroziti mlađe dijete, što su odbili.

Iz Centra u Dugavama potvrdili su da je smještaj u Prihvatnoj stanici privremeno rješenje zbog nedostatka mjesta te najavili da će djevojčica već narednog dana biti premještena na Odjel smještaja, boravka i tretmana i uključena u nastavu.

Teški uslovi u bolnici i reakcija Ministarstva

Majka upozorava da su na posljednja tri otpusna pisma izostavili dijagnozu iz spektra autizma, te tvrdi da djevojčica prima veliki broj lijekova, uključujući antipsihotike, antidepresiv i Xanax, dok postupci vezivanja nisu evidentirani u dokumentaciji koju roditelji dobijaju.

Iz bolnice odgovaraju da se fizičko sputavanje primjenjuje isključivo u krajnjoj nuždi, prema zakonu, i da se svaki slučaj obavezno evidentira i prijavljuje nadležnom povjerenstvu. Takođe su potvrdili da zbog obnove i prostornih ograničenja u istim sobama borave djeca različite dobi i dijagnoza, te da pacijenti ne mogu izlaziti izvan odjela bez pratnje roditelja.

Povodom ovog slučaja oglasilo se i Ministarstvo rada, penzionog sistema, porodice i socijalne politike Hrvatske, navodeći da su zatražili hitna izjašnjenja svih uključenih ustanova kako bi se utvrdile sve okolnosti postupanja.

– Ovo je borba Davida i Golijata. Svaka institucija tjera svoje, niko ni s kim ne sarađuje. Svi peru ruke. Mi se borimo, ali više ne znamo s kim. Znamo jedino za koga – zaključuje majka.