Njima se sudilo u ponovljenom postupku nakon što je Apelacioni sud u Beogradu naložio ponovno suđenje i ukinuo prvostepenu presudu kojom je Miljana bila osuđena na tri godine, a Vladimir na 14 i po godina zatvora.

Tužilaštvo je, u završnoj riječi, predložilo da se Kecmanovići osude na maksimalne kazne zatvora, odnosno, Vladimir Kecmanović na 14 godina i 11 mjeseci, a Miljana Kecmanović na tri godine zatvora.

Sa druge strane, odbrana Kecmanovića je tražila oslobađajuće kazne tvrdeći da nisu dokazani navodi optužnog akta, odnosno da nema dokaza da su optuženi izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Vladimir je u završnoj riječi naveo „da će teret tragedije nositi do kraja života“, ponavljajući „da su oni brižni roditelji i da ne zna kako je do zločina došlo“.

Miljana Kecmanović je rekla „da se tokom postupka trudila da se drži dostojanstveno i da poštuje oštećene i žrtve“, dodajući „da samo ona zna kako je u njenim cipelama“. Ona je tvrdila „da osjeća moralnu odgovornost jer je njeno dijete počinilo zločin, kao i da je njena kuća zbog toga u vječnoj tuzi“.

Zašto je pala presuda Kecmanovićima?

Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je najveći dio presude roditeljima dječaka ubice iz OŠ „Vladislav Ribnikar“, Vladimiru i Miljani Kecmanović, navodeći „bitne povrede postupka“.

U obrazloženju Apelacionog suda, prvostepeni sud je učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, navodeći da su razlozi presude nejasni i protivrječni izreci presude u osuđujućem dijelu u odnosu na okrivljenog Vladimira Kecmanovića i njegovu suprugu Miljanu Kecmanović.

Prema navodima Apelacionog suda koje je donijelo ukidajuću presudu u slučaju masakra u OŠ „Vladislav Ribnikar“, to znači da Viši sud u Beogradu u ponovljenom suđenju treba da „otkloni nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, pravilno primijeni relevantne procesne odredbe i na pouzdan i jasan način utvrditi sve odlučne činjenice koje su bitne za utvrđivanje činjeničnog stanja“.

Dalje se dodaje da Viši sud u Beogradu nakon svega toga treba da „brižljivom ocjenom svakog od izvedenih dokaza ponaosob i svih dokaza skupa u njihovoj povezanosti, ocijeni postojanje ili nepostojanje svakog od elemenata krivičnih djela“.

„A da za svoje stavove da jasne i nedvosmislene razloge. Tek nakon što postupi po primjedbama iz ovog rješenja, a uzimajući u obzir i one žalbene navode branilaca okrivljenih Vladimira Kecmanovića i Miljane Kecmanović na koje u ovom rješenju nije posebno ukazano, prvostepeni sud će biti u mogućnosti da donese zakonitu, pravilnu i jasno obrazloženu odluku“, navodi se.

Apelacioni sud u Beogradu usvojio je dio presude u odnosu na Miljanu Kecmanović, a usvajanjem žalbe branilaca okrivljenog Nemanje Marinkovića, preinačio je prvostepenu presudu samo u dijelu odluke o krivičnoj sankciji.

Na koliko su bili osuđeni Vladimir i Miljana Kecmanović?

  1. decembra 2025. godine sudija Višeg suda u Beogradu je izrekao presudu Vladimiru i Miljani Kecmanović, roditeljima dječaka ubice koji je počinio masakr u OŠ „Vladislav Ribnikar“.

Tada je Vladimir Kecmanović bio osuđen na 14,5 godina robije. Ovaj dio presude je sada UKINUT.

Miljana Kecmanović je bila osuđena na tri godine zatvora. I ovaj dio presude je sada UKINUT.

Instruktor iz streljane u kojoj je Vladimir Kecmanović obučavao svog sina za rukovanje oružjem bio je osuđen na 15 mjeseci zatvora zbog lažnog svjedočenja. Ovaj dio presude je PREINAČEN.

Apelacioni sud je sada odlučio da Nemanju Marinkovića osudi na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje.

Za šta je i dalje okrivljen Vladimir Kecmanović?

Vladimiru Kecmanoviću se na teret stavlja da je izvršio krivično djelo teška djela protiv opšte sigurnosti.

Okrivljen je da je u periodu od godinu dana prije tragedije u OŠ „Vladislav Ribnikar“ obučavao svog 13-godišnjeg sina da rukuje vazdušnim i vatrenim oružjem, kao i pripadajućom municijom, te da gađa u mete.

Tužilaštvo navodi: „On ga je, kako se sumnja, u tri navrata vodio u Streljački klub 'Partizan Practical Shooting' i u otvoreni prostor u Etno selo Gostoljublje u Mionici, uprkos činjenici da takva aktivnost i obuka očigledno ne odgovaraju njegovom uzrastu“.

Okrivljen je i da je postupio suprotno odredbama Zakona o oružju i municiji i Pravilnika o prostorno-tehničkim uslovima za bezbjedno smještanje i čuvanje oružja, jer nije obezbijedio uslove za bezbjedan smještaj oružja i municije, tako da bude zaključano i posebno odvojeno u sefovima, kasama i sličnim ormarima koji se ne mogu lako otvoriti

Za šta je i dalje okrivljena Miljana Kecmanović?

Miljana Kecmanović je okrivljena za zanemarivanje i zlostavljanje djeteta, odnosno svog sina koji je počinio masakr u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“.

Sudi im se u ponovljenom postupku

Prvo ročište, u ponovljenom postupku, bilo je otvoreno za javnost, međutim, nakon toga je donijeta odluka da suđenje bude zatvoreno za javnost radi zaštite maloljetnika u ovom postupku.

Dječak ubica je ponovo svjedočio protiv roditelja, a ovaj put je rekao „da ostaje pri svemu što je ranije rekao“.

Ipak, za razliku od prethodnog svjedočenja, ovaj put je rekao „da njegovi roditelji nisu odgovorni za ono što je učinio 3. maja i da sada to shvata jer je, kako je rekao, sazrio i porastao“.

On je govorio pred sudom „da je vrlina biti hladan i bez emocija“, „da je očeve pištolje tražio samo u spavaćoj sobi gdje ih je i pronašao“, te „da je istraživao psihopate i proučavao psihopatsko ponašanje nakon što ga je otac nazvao psihopatom“.

Sudsko vijeće je odlučilo da iznošenje završnih riječi, za razliku od cijelog procesa, bude otvoreno za javnost.

Roditelji ubijene djece: Pokazali emocije samo kad su čuli glas sina

Jedan od najpotresnijih trenutaka nedavnog gostovanja Ninele Radičević i Anđelka Aćimovića u emisiji „Jutro na Blic“ na Blic televiziji odnosio se na opis ponašanja optuženih roditelja tokom prikazivanja dokaznog materijala na suđenju. Radičević je ispričala da su tokom jednog od pretresa prikazivane fotografije sa uviđaja nakon masakra.

„Njima je prikazivana dokumentacija sa uviđaja. Mi govorimo o fotografijama sa mjesta zločina. Oni te slike nisu ni gledali. Gledali su u pod, u cipele, gdje god. I prvi put su zaplakali tek kada je pušten snimak poziva policiji, kada se njihov sin prijavljivao. To je bio trenutak kada su pustili suzu. Prije toga, tokom cijelog materijala koji je prikazivan, nije bilo nikakve reakcije“, ističe naša sagovornica.

„Kao majka moram da kažem da mi je tog djeteta žao“

Govoreći o maloljetnom ubici, majka je iznijela i stav koji je ostavio snažan utisak.

„Ja kao majka moram da kažem da mi je tog djeteta žao. To dijete jeste ubilo moje dijete, ali kada vidite porodicu iz koje dolazi, kada shvatite da je imalo očigledne mentalne smetnje koje su roditelji zanemarili, onda vam bude jasno koliko je tragedija velika na svim nivoima. Ne znam nikoga ko ga je poznavao, privatno ili u školi, a da nije rekao da je bio veoma čudan dječak. Priče da roditelji ništa nisu znali neka pričaju nekom drugom.“

(Blic)