Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svojim preporukama za zdravu ishranu navodi da ugljeni hidrati u ishrani treba prvenstveno da dolaze iz cjelovitih žitarica, povrća, voća i mahunarki. Kao primjere cjelovitih žitarica WHO navodi nerafinisanu pšenicu, zob, proso, kukuruz i smeđi pirinač.

Ključno načelo zdrave ishrane prema WHO-u jeste da unos energije bude usklađen s njenom potrošnjom. Drugim riječima, kilogrami se ne gube izbacivanjem jedne namirnice, nego ukupnim unosom kalorija, piše Klix.

Razliku između bijelog i integralnog hljeba pokazalo je nekoliko velikih istraživanja sprovedenih u Španiji.

U studiji objavljenoj 2014. godine u časopisu BMC Public Health naučnici su prosječno pet godina pratili više od 9.200 učesnika. Oni koji su jeli dvije ili više porcija bijelog hljeba dnevno imali su 40 odsto veće izglede da dobiju prekomjernu težinu ili postanu gojazni u odnosu na one koji su ga jeli najviše jednom sedmično.

Slične rezultate pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu British Journal of Nutrition, u kojem je 2.213 osoba praćeno četiri godine. Oni koji su najviše smanjili unos bijelog hljeba manje su se udebljali i manje im se povećao obim struka. Smanjenje unosa integralnog hljeba nije imalo takav efekat.

Pregled istraživanja objavljen 2019. godine u časopisu Nutrients obuhvatio je podatke za više od 136.000 ljudi. Pokazao je da osobe koje jedu više cjelovitih žitarica u prosjeku imaju niži indeks tjelesne mase (BMI).

Kratkotrajna kontrolisana ispitivanja, u trajanju od 12 do 16 sedmica, nisu pokazala da samo dodavanje cjelovitih žitarica u ishranu dovodi do gubitka kilograma. Autori zato zaključuju da su potrebna dodatna istraživanja, ali i da cjelovite žitarice ostaju dio preporučene zdrave ishrane.

Važno je naglasiti da su ovo uglavnom opservacione studije, koje pokazuju povezanost, ali ne dokazuju da bijeli hljeb direktno uzrokuje debljanje.

Ako pokušavate da smršate, hljeb ne morate potpuno izbaciti. Prema dostupnim podacima, korisnije je bijeli hljeb zamijeniti integralnim, paziti na količinu i voditi računa o tome s čim ga jedete.

Osobe s posebnim zdravstvenim stanjima, poput dijabetesa ili celijakije, treba da prilagode ishranu u dogovoru s ljekarom ili nutricionistom.

(Srpska info)