Krajem 1989. godine, Vera Korkina iz ruskog grada Čeljabinska saznala je vijest koja joj je isprva unijela ogromnu radost u život – bila je trudna. Poput svake buduće majke, zamišljala je srećnu budućnost sa djetetom, prve korake, prve osmijehe. Međutim, ta sreća ubrzo je ustupila mjesto dubokoj zabrinutosti.


Tokom jednog od ultrazvučnih pregleda, primijetila je da ljekar više ne djeluje opušteno. Njegovo lice postajalo je sve ozbiljnije kako je pažljivo posmatrao ekran. Ubrzo se povukao da se konsultuje sa kolegama, a kada se vratio – uslijedio je šok. Saopštio joj je da nosi sijamske bliznakinje.


Za Veru nije bilo dileme. Bez obzira na sve moguće komplikacije, odlučila je da trudnoću zadrži: „Nosiću ih i rodiću – šta god da bude“, rekla je čvrsto.




Snimak ekrana (3810).png



Rođenje pod znakom neizvjesnosti



Djevojčice su rođene 9. aprila 1990. godine. Vera im je dala imena Ana i Tatjana, po babicama koje su pomogle njihov dolazak na svijet. Svaka je imala oko dva kilograma, a bile su spojene u predjelu stomaka i dijelile jednu jetru. Iako njihov život odmah po rođenju nije bio ugrožen, ljekari su bili suočeni s velikom neizvjesnošću. Operacije razdvajanja sijamskih blizanaca i danas su rijetke, a tada su šanse za uspjeh bile još manje.


Dok su Ana i Tanja bile u inkubatorima, pod stalnim nadzorom ljekara, njihovu priču iz sijenke je pratio i jedan hirurg iz Čeljabinska – dr Lev Novokreščenov. Imao je ideju kako bi operacija mogla da se izvede, ali zbog visokog rizika nije želio prerano da daje lažnu nadu.



Trka s vremenom



Ipak, u jednom trenutku odlučio je da svoju zamisao podijeli sa Verom. Objasnio joj je da operacija nosi brojne rizike, ali da postoji mogućnost uspeha – pod uslovom da djevojčice dočekaju bar tri mjeseca starosti. Porodica je odlučila da čeka.




Snimak ekrana (3809).png


Međutim, sudbina je imala drugačije planove. Već sa nepuna dva mjeseca, krvne analize pokazale su ozbiljno pogoršanje zdravstvenog stanja. Lekari više nisu imali vremena za čekanje. Operacija je zakazana i izvedena pod najvećim oprezom.


Intervencija je trajala satima. Novokreščenov je morao da bude izuzetno precizan – svaki rez, svaki krvni sud, svaka sitnica mogla je odlučiti ishod. Na kraju – uspjeh. Djevojčice su bile razdvojene i stabilne.


Zanimljivo je da Ana i Tanja nisu znale za svoje poreklo sve do trinaeste godine. Njihova majka im je godinama govorila da su ožiljci na stomaku posljedica obične operacije. Tek tada su saznale pravu istinu – i bile duboko potresene, ali i zahvalne.



Od istovjetnosti do individualnosti



U djetinjstvu su bile kao preslikane – ista odjeća, iste frizure, iste rečenice. Gotovo da su disale kao jedno biće. Međutim, s dolaskom adolescencije počele su da se razlikuju – razvijale su sopstvene osobine, interesovanja i stavove, ali su ostale bliske kao nekada.


Njihova majka Vera bila je stub porodice. Muž ih je napustio odmah nakon što je saznao dijagnozu. Iako je povremeno dolazio nakon operacije, njegovo ponašanje bilo je agresivno i neprijatno, pa su ti kontakti brzo prestali.



Nevidljiva veza



Danas, kada imaju 35 godina, Ana i Tatjana kažu da je njihova međusobna veza i dalje izuzetno jaka – gotovo neobjašnjiva. Čuju se svakog dana, rijetko se svađaju i nijeretko osjećaju jedna drugu – kao da su i dalje povezane.




Snimak ekrana (3808).png

Posebno upečatljiv trenutak dogodio se kada je Ana ostala trudna. Tanja, iako nije očekivala bebu, počela je da osjeća gotovo identične simptome – mučninu, vrtoglavicu, oticanje nogu. Kada su počeli porođajni bolovi, Tanja je bila iscrpljena od bolova u tijelu, kao da i sama prolazi kroz porođaj.


„Kao da sam i ja rađala, iako sam samo sjedila pored nje“, rekla je Tanja uz osmijeh.


Ana je 15. aprila donela na svijet kćerku Darinu, a prije toga, 2022. godine, rodila je sina Timura. U oba slučaja, Tanja je bila uz nju – fizički i emotivno.



Strah koji se vraća



Put do majčinstva za Anu nije bio lak. Imala je problem sa jajovodima, dugo nije mogla da zatrudni. Najveći strah doživljavala je prilikom ultrazvuka – svaki put je brinula da će čuti ono isto što je njena majka nekada čula: „Nosite sijamske blizance.“


„Ljekari su morali da me smiruju. Imala sam ogroman strah. Pol djeteta mi nikad nije bio bitan – samo zdravlje“, priznaje Ana.


Nažalost, dr Lev Novokreščenov, ljekar koji im je spasao život, nije dočekao da vidi kako Ana postaje majka. Ipak, njegova kćerka, koja je takođe postala ljekar, ostala je u kontaktu sa Anom i Tanjom i danas – kao simbol ljekarskog naslijeđa i ljudske povezanosti, prenosi Stil.

BONUS VIDEO: