Kad čuju šta radi, ljudi obično prvo zanijeme od šoka, ali mladi Nemanja ne krije ponos. Kaže da je njegov posao human. Ovaj mladi Južnjak najmlađi je pogrebnik i taj posao, za njega je, kaže, "jako human i emotivan".




Nemanju je specifično teška porodična situacija primorala da sa 12 godina krene “trbuhom za kruhom“. U posao ga je uveo izvesni poznanik Milan, iz Požarevca. Tu mu je i bilo prvo radno mjesto.

– U početku je moj zadatak bio da opremam sanduke i oblačim leševe. Sada, moj jedan dan na poslu izgleda ovako: od ujutru sjedim u kancelariji dok ne dobijem poziv da je neko lice preminulo – priča Nemanja Čekić (22) iz sela Boljare kod Vlasotinaca.

[caption id="attachment_642056" align="aligncenter" width="450"] PEXELS[/caption]


On je opisao šta se radi po dobijanu poziva o smrti nekog lica.
– Kad dobijemo poziv o smrtnom slučaju, najprije izjavim saučešće ljudima i objasnim šta je potrebno od dokumentacije. Onda odem na adresu i na licu mjesta dogovorimo za opremu i gdje će biti sahrana. Zatim preuzimam tijelo i odnosimo kod mene u hladnjaču – objašnjava on.

Kao grobar radi u Beogradu


Isto to, samo u Beogradu, radi i danas. U međuvremenu je do tančina naučio posao i osmjelio se da postane sam svoj gazda.

Kada se završi sve potrebno, i tijelo dovede u pogrebnu službu, počinje se sa procedurom kupanja, oblačenja preminule osobe, i opremanje sanduka.

– Poslije toga zakazujemo termin sahrane i na danu sahrane mi tijelo transportujemo do groblju – kaže Nemanja.

[caption id="attachment_56182" align="aligncenter" width="452"] PRINTSCREEN[/caption]

U početku se plašio


– U početku me jeste bio strah, ali sam poslije shvatio da treba da se bojim živih a ne mrtvih – kaže on.

Ipak, dodaje da ga je ovaj posao naučio da pomaže ljudima.
– Ja radim takav posao da pomažem ljudima u teškim situacijama. Kada premine stariji čovjek to naravno pogodi, ali ne kao kada je u pitanju smrt djeteta. Kada se desi takav slučaj, ne mogu svoje emocije sakriti – priznaje ovaj mladić.

Htio da radi nešto sasvim drugo


Inače, iako zvuči da se brzo kao dijete adaptirao na ovaj posao, kao da mu je “bio predodređen“, u to vrijeme maleni Nemanja, zapravo je maštao da se bavi nečim drugačijim.
– Pa, maštao sam da vozim auto i da radim sa drvetom – priča Čekić, i dodaje da pored ovog posla, da bi dodatno zaradio radi fasade i moleraj.

U primarnom zanimanju ga kaže apsolutno svi podržavaju. I porodica, prijatelji, čak i djevojke sa kojima se upoznaje. Kaže da sasvim normalno reaguju kad čuju čime se bavi, prenosi Telegraf.

BONUS VIDEO: