Ona je Novosađanka, on je iz Uroševca upoznali su se u Rijeci, a žive u Prištini. Samo nekoliko koraka od Univerziteta u Prištini, Srpkinja Suzana M. iz Novog Sada i njen vršnjak, Albanac Gent S. iz Uroševca na Kosovu, s ljubavlju su uredili svoj mali dom.

Njihova ljubavna priča je priča koja se danas čini nezamislivom na ovom trusnom balkanskom tlu. Put do Prištine Suzanu je vodio skoro preko cijelog Balkana.

Upoznali su se u maju 2021. godine u Rijeci. Tokom praznika, Suzana je tamo radila kao konobarica, a Gent kao građevinski radnik. Jednog dana, Suzana je otišla na plažu sa svojim kolegama. Nekoliko koraka dalje sjedio je Gent. Dopao joj se na prvi pogled.

Sa smeđom kosom i očima, izgledao je nekako drugačije, posebno. I Gent je odmah primijetio visoku, vitku Suzanu sa njenom dugom, tamnoplavom kosom. I ona mu se činila posebnom na prvi pogled. Kad su im se pogledi sreli, Gent je skupio hrabrost, prišao Suzani i pozvao je na sladoled.

Simpatije na prvi pogled

Suzana se prisjeća: “Obično nikada ne bih prihvatila takav poziv, jer su me roditelji tako odgajali, ali su me kolege nagovorile da odem.” Počeli su da razgovaraju. Odmah su otkrili da je ono što im je zajedničko to što su oboje odbacili diskusiju i predrasude o etničkoj pripadnosti. Nakon razgovora uz sladoled, uslijedili su mnogi drugi susreti. “Sviđao mi se od početka”, kaže Suzana. “On je pošten i dobrodušan čovjek.”

Suzana je kćerka jedinica. Njeni roditelji su Srbi. Rođena je u Bosni i Hercegovini. Nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji, porodica se preselila u Novi Sad, u kome pored Srba žive i Mađari i Rumuni. Suzanini roditelji su željeli da žive u multietničkom i multikulturalnom okruženju.

– Nije slučajno što se zovem Suzana. Roditelji nisu htjeli da mi daju tipično srpsko ime – rekla je.

Gent je odrastao kao drugi sin u albanskoj porodici u Uroševcu, na jugu Kosova. Rano je stupio u kontakt sa drugim nacionalnostima i vjerama, jer je njegova porodica imala prijatelje iz Bugarske, ali i neke daleke rođake koji nisu muslimanske vjeroispovijesti.

“Otac me je pitao zašto sam našao Srpkinju”

Ali, prisjeća se Gent, njegov otac je imao problem kada mu je sin prvi put rekao za Suzanu. Bračni partneri koji nisu Albanci nerado su viđeni u tradicionalnim albanskim porodicama. Pored toga, očevi su glave porodice i Gent je mogao da bude izbačen iz kuće.

– Otac me je pitao zašto djevojka iz Srbije, kada u Uroševcu ima na hiljade Albanki – kaže Gent. Usudio se da upozna Suzanu sa svojim roditeljima. Poslije tog susreta, uzdržanost je nestala, Suzana je osvojila njihove simpatije.

Upoznavanje Albanaca na Kosovu obično izgleda drugačije. Tokom ljetnjih i zimskih raspusta, mnogi kosovski mladići koji žive u inostranstvu dolaze “kući” u bijesnim automobilima, kako bi zadivili djevojke. Upoznaju ih i možda stupe u brak sa njima. Taj ritual u Prištini je poprimio tolike razmjere da je poznato šetalište sa mnogo kafića i restorana često blokirano u jednom pravcu – zbog prevelikog broja automobila sa njemačkim i švajcarskim registarskim tablicama.

Gent je vaspitavan drugačije – mnogo konjskih snaga mu je nebitno. On čak nema ni auto.

– Naučio sam da gledam da li je čovjek dobar ili loš, kakav je njegov karakter. To i samo to mi je važno. On je zavolio Suzanu od samog početka. Volio sam je, jer je bila veoma iskrena i možete da razgovarate sa njom o bilo čemu – ispričao je Gent za DW.

U jugoslovensko vrijeme, albansko-srpski brakovi nisu bili uobičajeni, ali nisu bili ni nešto sasvim neobično, jer su verske i etničke barijere u velikoj meri bile uklonjene. Danas oni gotovo da ne postoje. Utoliko je Suzanina i Gentova priča raritet.

Prijatelji im nisu okrenuli leđa

Suzana i Gent nemaju nikakve veze sa politikom, niti sa društvenim predrasudama.

– Nismo bili zainteresovani za prošlost, mi samo gledamo u budućnost – kaže Gent mirno. Suzana dodaje: “Nemamo čak ni televizor, jer ne možemo da razlikujemo propagandu od vijesti.”

Suzana je u Srbiji počela da studira pravo. Ali nakon što je upoznala Genta nije htjela da se razdvaja od njega i preselili su se u Prištinu. Gent i dalje radi na građevini, Suzana studira balkanistiku. Riječ je, kaže, o smjeru sa širokim spektrom: moći će da radi kao savjetnica, docentkinja ili prevoditeljka.

Gent i Suzana i dalje imaju stare prijatelje. Samo nekolicina im je okrenula leđa kada su čuli za njihovu srpsko-albansku ljubav. Mnogi prijatelji su iz drugih zemalja i nemaju ništa protiv takvog odnosa.

Ipak, Suzana je oprezna ili, kako kaže, “uviđavna”. Prije dvije godine, kad je ova priča prvi put ispričana za medije, još nije govorila albanski. U svakodnevnom životu, na primjer u kupovini, govori engleski. Nema problema u Prištini, jer tamo živi mnogo stranaca i trgovci su se već navikli na engleski.

– Do sada nisam imala nikakvih problema – kaže Suzana.

– Ali i ja sam veoma oprezna. Izbjegavam, recimo, mjesta na kojima su ljudi doživjeli velike ratne patnje – dodala je ona.

Ni Gent ne vjeruje da će Suzana doživjeti bilo kakve neprijatnosti u Prištini. Ali on se plaši neprijatnosti koju bi njegova porodica mogla da ima kad njegova veza sa Srpkinjom postane javna. Zato njih dvoje ne govore u javnosti da su albansko-srpski par i ne žele da njihov pun identitet bude otkriven.

Njihov stan u Prištini je mali – jedna soba sa kuhinjom i kupatilo. Gent i Suzana se mnogo smiju. Sanjaju da imaju mnogo djece i da postanu velika porodica. Važno im je da im djeca otpočetka rastu trojezično, da nauče i albanski, i srpski, i engleski jezik.

– Ne želimo da se naša djeca identifikuju sa bilo kojom nacijom ili etničkom grupom – kažu Suzana i Gent. “Želimo da sebe vide kao ljude”, piše DW.