U vrijeme kada je televizija tek osvajala domove širom Jugoslavije, pojava Dušanke Kalanj pred kamerama donosila je posebnu otmenost, a glas ulivao povjerenje. Iza besprijekornog držanja, raskošne ljepote i profesionalizma krila se žena koja je sasvim slučajno zakoračila u svijet televizije, ne sluteći da će u njemu provesti čitav radni vijek. Dok su joj se mnogi divili i zbog nje gubili glavu, ona je ostala vjerna sopstvenim principima, a njen privatni život bio je daleko drugačiji od onoga što su ljudi zamišljali.
Iako je Dušanka važila za jednu od najljepših Beograđanki, koja je plijenila nevjerovatnom elegancijom i otmenošću, nikada se nije udavala. Za njom su uzdisali mnogi džentlmeni, ali niko nije uspio da osvoji njeno srce. Čini se da je „prva dama Dnevnika“ bila neukrotiva, iako je svakodnevno dobijala komplimente na račun svog prelijepog izgleda. Šarmirala bi vrlo lako, ali je uvijek ostajala dosljedna sebi, a čini se i televiziji. Odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vijencem.
Umrla je 12. marta 2010. poslije duge i mučne borbe sa teškom bolešću u 76. godini.
Kako je Dušanka postala prva voditeljka TV Dnevnika?
Rođena je 1934. godine u Šibeniku. Njeni roditelji bili su porijeklom iz Dalmatinske zagore, a Dušanka se školovala u gradu u kojem je i rođena – sve do studija. Skromni roditelji učili su je pravim vrijednostima i usadili su joj ljubav prema umjetnosti i obrazovanju. Diplomirala je engleski jezik i književnost na beogradskom univerzitetu.
Tih pedesetih godina, koračala je Beogradom odvažno, držeći se aristokratski i oduševljavajući sve prolaznike svojom ljepotom. U moru onih koji su joj svakodnevno prilazili na ulici i pokušavali da budu u centru njene pažnje bar na tren bio je i čuveni reditelj Radivoje Lola Đukić.
Primijetio je njen šarm, stav i harizmu. Pokretač Televizije Beograd odmah je vidio novo TV lice, a ispostavilo se da nije pogriješio, jer je Dušanka postala i ostala do danas jedna od naših najboljih spikerki.
Trebalo je da postane profesorka engleskog jezika
Naime, Đukić joj je uputio poziv na audiciju za voditelje, ali ga ona nije oberučke prihvatila. Naprotiv, dugo je premišljala, jer joj je ostalo nekoliko ispita do kraja fakulteta, a uz to je i smatrala da njen govor nije dobar – u uhu je nosila jezik djetinjstva, štokavsko-ikavski govor ispunjen italijanizmima.
Međutim, odlučila je da pokuša, ne sluteći da će joj taj korak promijeniti život iz korijena. Kada je diplomirala, željela je da napusti televiziju, iako je postajala sve poznatija i cjenjenija, te je mislila da nastavi karijeru kao profesor engleskog jezika. Ali, urednik nije htio ni da čuje za tako nešto, a Dušanka nije ni sanjala da će penzionerske dane dočekati upravo u zgradi Televizije Beograd.
Prvo pojavljivanje na televiziji
Prve vijesti pročitala je 1958. godine, iz studija na Sajmu, zajedno sa kolegom Mićom Orlovićem. I sada se svi dive njenoj vještini da i najkomplikovanije vijesti pročita sa lakoćom, pamti se njen pravilan izgovor, savršen akcenat i nepogrešiv ritam izgovaranja.
„Vaša dužnost je da budete ubjedljivi, ako to niste, ništa niste uradili. Mene obavezuje „Dobro veče!“ Kad to kažem, zaista tako mislim. Takođe, „poštovani gledaoci“ moraju biti poštovani. Ako tako ne mislite, onda se rugate, budite sigurni da će kamera to otkriti“, isticala je svojevremeno Dušanka.
Zamalo izbjegla smrt
Znala je nerijetko da naglasi da joj je jedan od najtužnijih i najstrašnijih dana u životu 23. april 1999. godine, kada su mnoge njene kolege nastradale, jer je baš te noći bombardovana Radio-televizija Beograda. I sama je zamalo izbjegla smrt, jer je završila posao i otišla kući samo par sati prije stravične tragedije.
U penzionerskim danima je uživala da se druži sa omladinom, a svojim kolegama koji su tek počinjali da rade na televiziji pokušavala je da prenese svo svoje znanje. Sa druge strane, primjećivala je nedopustive greške kod voditelja i spikera, i nije krila da ju je to veoma nerviralo.
„Naravno, uočavam greške kod spikera. Imam utisak da je sada najmanje važno kako spiker govori. Ponekad bih se veoma rado javila u program i rekla da je to nedopustivo, da se neko toliko muči s riječima i pri tom muči i gledaoce“, smatrala je.
Umrla je 12. marta 2010. poslije duge i mučne borbe sa teškom bolešću u 76. godini.
(Stil)
Komentari (0)