Za odrednicu "7 smrtnih grijehova" mnogi su čuli, ali zašto ih je baš 7 i šta zaista znači "smrtni grijeh", ako se za sve što učinimo, osim za samoubistvo, imamo šansu da se iskreno pokajemo, dodatno zbunjuje vernike.

Da bi se shvatili težina i ozbiljnost grijeha, prvo je potrebno pojasniti značenje tog stanja, ističu sa Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta.

- Sveti Nikola Кavasila greh definiše kao bolest volje. Volja ima projekciju u stvarnosti, tako da greh nije neko imaginarno stanje loše sentimentalnosti, nego se njegova težina direktno objelodanjuje u našem životu. Iz svakodnevnog života znamo koliko je kolebljiva volja problematična i kakve posledice ostavlja na nas. Svaka podeljenost odluka i podvojenost razmišljanja dovodi čovjeka u konflikt sa samim sobom, a potom i sa drugima. Ovakvo stanje razmimoilaženja sa sobom i mimoilaženja sa drugim je stanje grijeha - kaže Nikola Lukić za "Telegraf", asistent na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu.

Grijeh, dakle, nije isključivo neka duhovna katerogija koju s vremena na vrijeme konstatujemo, nego stvaran problem našeg postojanja i odluke šta želimo da budemo, dodaje on.

- Riječi Svetog Pisma: "Svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima, a hula na Duha Svetoga neće se oprostiti ljudima", nemaju za cilj da nas zaplaše, nego da objelodane istinsku brigu za čovjekovo postojanje, kako u ovom tako i u budućem vremenu. Setimo se primera neke poročnosti i zavisnosti i biće nam jasno koja je posledica bolesti volje tj. greha. Hula na Duha Svetoga predstavlja negativni unutrašnji stav prema delu Hristovom koji je nepromenljiv, a shodno tome neoprostiv. Ne radi se o tome da Bog ne može oprostiti neki greh, već o tome da je zauzeti stav prema jevanđelju Hristovom do te mere pervertiran i isključiv da ne ostavlja prostor za promjenu i pokajanje. Hula na Duha Svetoga je naše trajno NE pozivu Božijem i naša uporna i svjesna nepokajanost i istrajavanje na putu samodovoljnosti - ističe Lukić.

Ne radi se o tome da Bog ne može oprostiti neki grijeh, već da je nečiji stav prema jevanđelju Hristovom do te mjere pervertiran i isključiv da ne ostavlja prostor za promjenu i pokajanje.

Postavlja se pitanje kakav je onda status sedam smrtnih grijehova? I zašto su oni smrtni ili su smrtniji od drugih?

- U pitanju su: gordost, srebroljublje, blud, zavist, prejedanje, zlopamćenje i ljenost. Apostol Pavle nam jasno svedoči: "Plata za grijeh je smrt". Smrt je prirodna posljedica grijeha, kao što je propast prirodna posljedica loših odluka. Dakle svaki grijeh je potencijalno smrtan zato što istrajavanje u njemu trajno oštećuje naše biće. To je virus koji napada naš sistem i ako se taj virus umnoži ili ne onemogući na vrijeme, sistem će pasti sa svim neizbježnim posljedicama koje su nam poznate - objašnjava on i dodaje da se u ovom slučaju pominje i gnjev, ali da je gnjev zapravo moguća posljedica bilo kog od pobrojanih grijehova, nerazumijevanja i nemoći.

Ipak, postoji razlog što se baš ovi grijesi naglašavaju i nazivaju smrtnim, dodaje.

- Zato što se oni ne čine po nemoći, nego uvijek sa vlastitom voljom i namjerom. Oni su i uzrok mnogih drugih grijehova. Njihovu ozbiljnost najbolje shvatamo u antitezi sa vrlinama koje su im suprotstavljene. Za gordost, to je smirenje. Gordost je stanje u kome čovjek nepravilno procjenjuje svoj odnos prema drugome, smatrajući se boljim ili poželjnijim. Smirenjem se čisti zamagljeno ogledalo spoznanja i naši nam nedostatci postaju vidljiviji, a samim tim se preporučuju za ispravljanje.

Srebroljublje ili gramzivost trajno oštećuje naš osjećaj za drugog, a pravo viđenje situacije je "gdje je blago vaše, ondje je i srce vaše".

Blud poništava svetinju tijela, insistirajući na prenaglašenoj čulnosti i strasti i traži od čovjeka da se poistoveti sa nagonom.

Zavist nas razboljeva svojim prisustvom, jer zavideći drugom mi mučimo sebe, a ne onoga kome zavidimo. Zavist se rađa iz osjećanja da ne želimo da priznamo da postoji neko bolji od nas u onome što radimo. Da, ipak postoji bolji! "Čašću činite jedan drugoga većim od sebe" je lijek za samoljublje.

Prejedanje nas i fizički oštećuje i jasno pokazuje da grijeh ima i fizičke posljedice.

Zlopamćenje je izricanje suda samom sebi. U molitvi Očenaš kažemo: "I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim". Da li opraštamo ili da nam se sudi po našoj nemilosti? I kako to da mi ne želimo da razgovaramo sa nekim, a želimo da Bog sluša nas?

Ljenost je osnovni problem. Hrišćanski život je dinamična realnost koja uvažava promjene i realno i hrabro se susreće sa problemima, a ne maskira ih pasivnošću. U osnovi nepokajanja leži ljenost, ističe teolog.

- Ako danas ne budemo bili bolji nego što smo bili juče - bićemo lošiji. Na to nas podsjeća nabrajanje smrtnih grijehova. Ako se nismo potrudili da eliminišemo jučerašnji grijeh i ostali smo u raslabljenosti loših odluka, u depresiji i očajanju ne videći Hrista Spasitelja, naš grijeh je postao smrtan. Nabrajanje grijehova u postavci broja 7 nije neka rimokatoličko-sholastička postavka koju bi trebalo eliminisati. Niti se pak Pravoslavlje sagledava kao antiteza Rimokatolicizma, u odnosu koji nužno mora biti suprotstavljen. Prebrojavanje nije sporno, jer ne predstavlja konačan zbir, nego je indikativno za najopasnije prestupe i njihove trajne posljedice - objašnjava on.

- Ako je svetionik na moru koristan, zar je bitno ko ga je zidao? A zidalo ga je cjelokupno iskustvo Crkve, iskustvo svetitelja i podvižnika koji su trudoljubivo stajali na putu Hristovom. Period molitvenog raspoloženja Četrdesetnice (Velikog, Vaskršnjeg posta) u kome se nalazimo može se najbolje opisati riječima Jefrema Sirina, a to je zaključak našeg kratkog viđenja ove teme: "Gospode Vladaru života moga, duh ljenosti, mrzovolje, vlastoljublja i praznoslovlja ne daj mi. Duh cjelomudrenosti smirenja i ljubavi, daruj meni, slugi Tvome. O Gospode care, daj mi da sagledam grijehe svoje i ne osuđujem brata svoga, jer si blagosloven u vijekove vijekova. Amin"

BONUS VIDEO: