Pred nama je sezona slava, ali i Sveti Nikola, slava koju slavi "pola Srbije". Proslavljanje slave zapravo je proslavljanje sveca zaštitnika kuće, porodice, i taj dan treba da se shvati nekako ozbiljno, svečano, a tome treba odmalena da učimo i svoju djecu.

Želeći da pomognemo roditeljima da na najbolji mogući način prenesu važnost obilježavanja slave na svoje nasljednike, razgovarali samo sa pravoslavnim teologom Andreom Kereš na ovu temu.

Najprije, pitali smo je kako odmalena da učimo djecu da poštuju slavu.

"Uvijek je najbolje učiti djecu primjerom. Ako djeca vide da roditelji pripremaju i slave slavu, odlaze na Liturgiju taj dan i pričešćuju se, to je za početak više nego dovoljno. Kada djeca dovoljno odrastu da počnu da postavljaju pitanja onda im treba objasniti suštinu slave - da na taj dan svi porodično odlazimo u crkvu da se pomolimo Bogu i svetitelju koji je zaštitnik porodice, a da onda taj blagoslov nosimo kući i dijelimo sa gostima koji dolaze da zajedno sa nama proslave tog svetitelja odnosno Boga koji ga je proslavio. Slavu odnosno svetitelje i imamo zbog toga što je Bog proslavio određene ljude koji su svoj život posvetili Bogu i koji sada nama služe kao primjer, jer jedno su priče, a drugo je vjera na djelu. A svetitelji su upravo svojim životom dokazali da je moguće biti dosljedan pravim vrijednostima i hrišćanskim vrlinama", rekla je Andrea, koja je na Instagramu poznata kao Veroučiteljka.

Stiče se utisak da se porodice ponekad toliko predaju pripremanju hrane za goste koji će doći na slavu, da ponekad možda i zaborave na suštinu. Šta je najvažnije što porodice treba da urade na dan slave?

"Mi Srbi imamo razne običaje, i u suštini sama slava je običaj koji je karakterističan samo za naš narod, zbog toga na primjer ne postoji prevod te riječi na engleski nego se koristi 'Slava'. Na dan slave, i na sve druge praznike, uvijek je najvažnije sjediniti se sa Bogom kroz Sveto Pričešće, ali posebno ako slavimo slavu besmisleno bi bilo da taj ne započnemo Liturgijom odnosno Pričešćem. I to nije neki običaj već realna potreba koju bi svako od nas trebalo da ima ako je vjerujuć, jer da bismo se pričestili tome mora da prethodi priprema u vidu redovnog posta, ispovijesti i liturgijskog života. A kroz tu pripremu bolje upoznajemo i Boga i tog svetitelja, ali i sebe jer se suočavamo sa svojim slabostima, strahovima, manama i trudimo se da ih promijenimo i da se učvrstimo u vrlini. To ne znači da ćemo biti bezgrešni i savršeni, ali znači da se trudimo i da kroz taj trud poštujemo svetitelja kog tog dana proslavljamo, a kroz njega i Boga. Na taj način nećemo proslavljati samo taj jedan dan u godini (što i nije cilj, taj jedan dan u godini je simbolično obilježavanje) nego ćemo tu vjeru svjedočiti svojim životom", objašnjava teološkinja.

Vjerovatno ste čuli da ljudi u šali kažu da "slava nije slava ako se cijela porodica ne posvađa međusobno prije nego što dođu gosti". To, svakako, nije u duhu slave, a Andreu smo pitali šta je najveća greška koju članovi porodice mogu da naprave tog dana?

"Ako slavimo slavu licemjerno bi bilo da je proslavljamo van crkve tj. bez Liturgije, u toplini svog doma, sa gostima i bogatom trpezom, a da ništa ne znamo o životu tog svetitelja. Svako ko slavi slavu treba da zna bar osnovne stvari o svetitelju (svetiteljki ili prazniku), a taj dan ili dan prije je savršena prilika da iznova čitamo žitije i podsjećamo se zbog čega je uopšte taj svetitelj svijet. Takođe, treba da obratimo pažnju i na to da li slava pada u posne ili mrsne dane i da shodno tome pripremimo trpezu. Poznato je da se vjerski praznici često koriste samo kao povod za slavlje, bez ikakvog smisla i suštine pa se i slava i Božić i Vaskrs često pretvaraju u 'porodični ručak' gdje se akcenat stavlja na ljubav i zajedništvo, što je svakako lijepo i neophodno, ali nije suština ni Vaskrsa, ni Božića ni slave".

Vraćajući se opet na djecu, na naše nasljednike kojima treba da prenesemo važnost i značaj slave, za kraj smo je pitali postoji li nešto važno što baš djeca treba da urade na dan slave?

"Ne znam da li postoji neki običaj koji je vezan konkretno za djecu, ali ono što bi djeca svakako mogla da urade je da budu uključena u pripremu - zavisno od uzrasta - i da nauče nešto o tom svetitelju. Takođe, mogu da nauče tropar svoje slave (kratka molitva posvećena tom svetitelju/prazniku) i ispričaju ili otpjevaju kada se pali slavska svijeća. Tom prilikom mogu da ispričaju još neke molitve koje znaju (Oče naš, Bogorodice djevo...) i na taj način od najmlađih dana mogu da imaju ozbiljne uloge koje će im sigurno ostati u pamćenju i na osnovu kojih će kasnije moći da nadograđuju svoje znanje i vjeru", rekla je za Yumamu Vjeroučiteljka, piše portal yumama.mondo.rs.

BONUS VIDEO: