Upravo o tome govorio je otac Predrag Popović, prisjećajući se bolnog perioda kada su njegova porodica i porodica njegove supruge u kratkom vremenskom razmaku izgubile dvije bliske osobe. Kroz lično iskustvo objasnio je kako pravoslavlje posmatra smrt, ali i zašto je želio da na vijencu za bakinu sahranu stoji samo jedna, naizgled jednostavna, poruka.

Šta pravoslavlje uči o smrti

U pravoslavnom hrišćanstvu smrt se ne doživljava kao konačan nestanak čovjeka. Vjernici ispovedaju vjeru u vaskrsenje mrtvih i život budućeg vijeka, zbog čega molitva za pokojnika zauzima posebno mjesto u danima žalosti, piše Žena Blic.

“Čovjek misli da i dalje služi Bogu, a nije tako” Otac Predrag Popović objašnjava šta radi đavo kada uđe u ljude
Sahrana zato nije samo posljednji oproštaj porodice i prijatelja od preminule osobe. Prema tumačenju koje se često navodi, sama riječ “sahrana” povezuje se sa staroslovenskim glagolom “sohraniti”, što znači sačuvati. U tom smislu, tijelo se ne odbacuje, već se čuva do vaskrsenja.

Govoreći o porodičnom gubitku, otac Predrag Popović istakao je da upravo vjera čovjeku daje snagu da tugu podnese drugačije i da smrt ne doživljava kao konačan rastanak, već kao privremeno razdvajanje do vaskrsenja.

Sahrana nije samo posljednji oproštaj

Na vjencima i cvjetnim aranžmanima koji se nose na sahranu najčešće se ispisuju poruke poput “Posljednji pozdrav”, “Počivaj u miru” ili kratke posvete porodice i prijatelja.

Međutim, kada je ispraćao svoju baku, otac Predrag nije želio nijednu od tih poruka.

"Majka me je pitala šta da napiše na vijencu. Rekao sam: “Zar moram da ti kažem?” Odgovorila je: “Ne moraš, znam.” Na vijencu je pisalo samo: “Hristos vaskrse.” Gospod je pobijedio smrt", ispričao je otac Predrag.

Kako je objasnio, upravo te dvije riječi predstavljaju suštinu hrišćanske vjere. Umjesto poruke konačnog oproštaja, one podsjećaju na vjeru da smrt nije kraj, već početak vječnog života i iščekivanje vaskrsenja.