Tako je Jadranka od porodičnog nasledstva dobila samo dve saksije, dok je brat preuzeo sve. Godinama kasnije, boli je ne samo nepravda, već i majčine i bratove riječi koje nikada neće zaboraviti:

"Tata i deda su mi rekli: 'Ti si se udala'. Onda je prije mjesec dana tata iznenada umro, a mama je rekla: 'Moj savjet je da ne uzimaš bratu cijelu polovinu stana, ti već imaš stan'. Mislila je na stan mog muža. Ako nešto znači, svi smo rođeni u Beogradu, ali ništa manje zaostali od običnih dovljaka. Preživjela sam i dedu i tatu i brata, ali mamin komentar teško da ću ikada", ispričala je jedna žena na društvenoj mreži X, nekadašnjem Tviteru, nakon što je Jadranka Janković za "Insajder" i serijal "(Ne)ravnorpavno nasljeđivanje" otkrila kako je zbog pritiska brata ostala bez ičega, dok je on dobio sve.

Opisala je razgovor sa svojim rođenim bratom do detalja:
"Znaš da mi je potrebno da imam nešto svoje. Znaš kako živim. A on kaže: 'Ako to uradiš, ako uzmeš nešto, znaj da više nemaš brata'. Ja sam mu tada rekla: "Završavamo priču. Ostavljam ti sve. Računaj da više nemaš sestru". Brat je naslijedio jednu kuću, vilu. Naslijedio je još jednu staru kuću, koja meni emotivno znači. Naslijedio je još jednu kuću koju je djelimično on opremio. Naslijedio je svoje imanje. Naslijedio je jedan plac. Ima dosta toga. Ja nisam naslijedila ništa. Imam dvije saksije. To mi je nasljedstvo od majke. I onda ih selim", čuli smo u njenoj ispovijesti.

Komentara je bilo mnogo. Ono što je posebno iznenadilo jesu korisnici pomenute društvene mreže u velikom broju koji i dalje opravdavaju mušku dominaciju u svakom pogledu, iako zakon danas ne poznaje razliku u polovima i njihovim pravima.

Mnogi su osudili roditelje:

"Majku i oca niko u komentarima ne pominje? Najprije jer su ga naučili da je on jedini bitan, a drugo jer nisu to pravno regulisali na vrijeme", pisalo je u jednom komentaru, na koji je stigao hitan odgovor.

"Nema potrebe da se to pravno reguliše, po zakonu svako od njih bi dobio po polovinu imovine. Samo što žena nije htjela da se "valja u blatu". Lično, ako već "nema" brata, mogla je lagano uzeti svoju polovinu".


Bilo je i drugog tumačenja:
"Roditelji ništa ne regulišu za života da se ne bi "zamjerali" djeci, a nakon njihove smrti djeca se svađaju. U ruralnim sredinama i dalje važi da sestri ne pripada ništa. Kad se uda, kupe joj nameštaj za sobu i - opremili je. To je njeno nasljedstvo".

Pojedini su upozaravali na opasnost koja može da sačeka ako kola u nekom trenutku strmoglavo krenu nizbrdo:
"A najbolje u svemu ovome je ono što se malo zna, a to je da ako se nekad žena odrekla nasljedstva, ona nema prava na socijalnu pomoć do kraja života jer je imala, pa se odrekla, što znači da nije ugrožena".

S druge strane advokat Miloš Radulac otkrio je kakva je situacija u praksi i zašto se i dalje dešavaju ovakvi primjeri:

"To je zaostavština nekih arhaičnih vremena, gdje se smatralo da je prirodno da muški nasljednik produžava lozu, a da se ženska djeca zbrinjavaju udajom, te da će muž brinuti o tome da žena bude obezbijeđena. Ovakva shvatanja su i danas prisutna u manjim sredinama, gdje porodica prije svega, ali i društvena okolina vrši pritisak kako bi se ćerke odricale nasljedstva u korist braće. Naravno, zahvaljujući emancipaciji žena i podizanju svijesti o jednakosti polova i ulozi žene u društvu, ovakva praksa je u velikom delu potisnuta, rekao bih da je u većim sredinama i iskorijenjena, ali se i danas, naročito u konzervativnijim sredinama, manjim mjestima pre svega, sreću ovakvi primjeri.

Zakon o nasljeđivanju dozvoljava da jedan nasljednik svoj nasljedni dio prepusti drugom, i ne pravi razliku između polova, već prepušta nasljednicima da se dogovore. Nasljednička izjava kojom se neko odrekne nasleđa u korist drugog je neopoziva, i nema mogućnosti da se nasljednik naknadno predomisli", istakao je Radulac.