Egejska obala prostrano stanište ukusnog bilja
Čak i ako niste nikada posjetili Tursku, morali ste čuti kako je tamošnja gastronomija izrazito bogata začinima. Hrpe mljevenih začina i ljekovitog bilja prodaju se i kupuju na bazarima, tržnicama i u tržnim centrima.
Zelena kiselica, cibes trava, mliječni čičak, samfir, komorač, cvijet tikvice, maslačak, kopriva, sljez… Poznate biljke ponekad neobičnih imena rasprostranjene su duž obale Egejskog mora.
Zelena kiselica (Kuzu Kulagi) na turskom je poznata i kao jagnjeće uho jer svojim izgledom na to i podsjeća. Zbog kiselkastog ukusa ova ljekovita biljka koristi se u salatama i supama. Može se pripremiti i sa maslinovim uljem. Smatra se da zelena kiselica, bogata vitaminima A i C, te kalcijumom, kalijumom, magnezijumom i fosforom, liječi mnoge bolesti i jača organizam.
Cibes trava jedna je od najpopularnijih biljaka u regionu koja raste iz korijena koji ostaje u zemlji poput kupusa ili karfiola. Ova trava služi se kuvana i servisana sa maslinovim uljem i limunom, a obavezna je na svakom ribljem stolu. Budući da je dobar izvor vitamina C, ova biljka pomaže u održavanju nesmetanog rada probavnog sistema.
Mliječni čičak (Şevket-i Bostan) navodno je dobio ime po arapskoj riječi ‘şevket’, što znači „trn“. Bogat je vitaminima i mineralima, ima mesnatu bijelu strukturu, listove i trnje. Ova biljka, koja se može pržiti i na maslinovom ulju, tradicionalno se poslužuje uz jagnjeće meso.
Samfir ili Motar (Deniz Börülcesi) raste u izobilju u Egejskom moru. Budući da je slanog i kiselkastog ukusa, služi se kao salata. Ovo začinsko bilje treba prvo skuvati, a odmah nakon prokuvavanja ubacuje se u hladnu vodu. Tako se održava svježim. Obično se poslužuje s maslinovim uljem, bijelim lukom i limunom.
Komorač (Arapsaçı) su koristili stari Rimljani. Bez obzira na to konzumira li se kao povrće ili začin, komorač je popularan sastojak pri kuvanju. Intenzivan, sladak ukus njegovih plodova služi kao začin za slatka i pikantna jela širom svijeta. Začinjava jela od jagnjetine, a jede se i kao salata sa limunom i maslinovim uljem. Listovi komorača poznati su jer suzbijaju kašalj, takođe se mogu sušiti i praviti kao čaj.
Cvijet tikvice (Kabak Çiçeği Dolması) je jedna od najkarakterističnijih namirnica na egejskoj obali Turske. Cvjetovi tikvice se beru rano ujutru kada su potpuno otvoreni i kada nisu izloženi sunčevoj toploti. Nakon čišćenja, cvjetovi se pune raznim nadjevima. Narandžastožuti cvjetovi bogati su vitaminima A, C i B.
Maslačak (Radika) spada u divlje povrće veoma bogato vitaminom A i C, stoga je ljekovita i jestiva začinska biljka. Maslačak je neizostavan dio riblje trpeze, a sadrži i vitamin željeza, kalcijuma i kalijuma, zbog čega se od davnina koristi kao lijek. Maslačak se tradicionalno priprema tako što se njegovi listovi prokuvaju i posluže s limunom i maslinovim uljem. Može se poslužiti i kuvan i pomiješan sa jogurtom. Listovi maslačka se mogu osušiti i koristiti za pravljenje biljnih čajeva.
Kopriva (Isırgan Otu) je nadaleko poznata po višestrukim ljekovitim blagodatima. Iako izaziva svrbež i peckanje kada se dodirne, kopriva se konzumira u salatama i supama te pecivima. Poznato je da su rimski vojnici koprivama trljali tijelo kako ih hladnoća ne bi previše pogađala. Ljekovita dejstva koprive su naučno dokazana kroz njeno bogatstvo vitaminima C i A, antioksidativno djelovanje te prevenciju srčanih i kardiovaskularnih bolesti.
Sljez (Ebegümeci) je tipična proljetna biljka kojoj je egejska regija prostrano stanište. Ova blagotvorna biljka, koja se konzumira još od antičkih grčkih i rimskih vremena, saveznik je zdravlja. Bogat vitaminom C i antioksidansima, sljez se uspješno koristi za liječenje prehlade.
BONUS VIDEO: