Mnogi tekstopisci često su inspiraciju pronalazili u životima pjevača za koje rade, a neki su uspjeli da "ubodu žicu" i izazovu pravi tektonski poremećaj emocija, ne samo kod izvođača, već kod mnogo ljudi.

Toma Zdravković je, pak, bio jedan od onih koji je sam svoje pesme pisao, a inspirisale su ga, uglavnom, neuzvraćene ili teške ljubavi. Njegova najtužnija pjesma je, nema sumnje, numera "Buket belih ruža", a iza nje se krije pretužna i preteška priča.

Toma je u Tuzli, dok je još bio nepoznat, upoznao studentkinju Slavicu. Volio ju je toliko da je maštao o odlasku pred oltar sa njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima, što ga je šokiralo. Toma i Slavica su se svađali i raskidali, iako su jedno prema drugom gajili snažna osjećanja.

Jedna situacija sa Slavicom bila je veoma neprijatna.

- Mojoj prvoj probi prisustvovali su fudbaleri Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmijavali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primijetio da Slavica sjedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je da mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela "Balkan", a ona se pojavila tek poslije ponoći - kasnije je ispričao Zdravković.

Teško saznanje

Kada je 1963. godine pjevao na crnogorskom primorju dobio je telegram u kojem ga je ljekar, koji je liječio Slavicu, obavijestio da je ona teško, neizlječivo bolesna i da želi da ga vidi. Kada je stigao u Sarajevo, nije mogao da je prepozna, jer je izgubila trideset kilograma. Toma zbog nastupa nije mogao da ostane sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije, stigao mu je novi telegram kojim je obavešten da je njegova ljubav umrla. Pogođen njenom smrću, napisao je najdriljiviju pjesmu u karijeri.

- Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svježu humku, tek da položim buket bijelih ruža. Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opelo. A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, sa dugim nogama u plavim farmericama, izgledala je kao prava "baba roga" - pričao je Toma jednom, objašnjavajući kako je nastala pjesma "Buket belih ruža".