Bard glumišta nekadašnje Jugoslavije, preminuo je 2001. godine od leukemije. Pljaka je bio siroče, majka mu je umrla kada je imao samo sedam godina, a njegovog oca Nestora za vrijeme rata odveli su u logor Mauthauzen.

– Nije imao ništa. I uvijek je govorio da je najbitnija stvar obraz. I da siromašni ljudi imaju samo obraz. Da su novac i moć ništa, a da su riječ, čast i dobrota sve. Moj otac je preminuo 2001. godine. Sve stvari i dalje podsjećaju na njega. Sjetim ga se svaki dan, pomenem ga često. On je u meni. Odlazak oca je sigurno najteži udarac u mom životu. Ali za tih dvadeset jednu godinu, koliko sam ga imao, sve mi je dao i pružio. Sve me je naučio što je znao, usmjerio me ka pravim vrijednostima i stvarima, ostavio instrukcije kako treba živjeti i koja interesovanja su vrijedna. Zarazio me ljubavlju prema glumi, lovu, moru i pustolovinama – rekao je on.

Brat mu je bio velika podrška

Vuk Kostić ističe da je sa bratom Nestorom živio u jednoj sobi.

"Teško mi je bilo. Mi smo skromno živjeli. Nestor i ja smo odrasli u zajedničkoj sobici od desetak kvadrata", rekao je glumac svojevremeno i istakao da i danas prođe pored zgrade u kojoj se nalazi kutak njegovog djetinjstva – sobica koju je dijelio s bratom.

"Prođem često tuda, to je blizu mog sadašnjeg stana. Ja sam s Crvenog Krsta. Nemam melanholiju, nisam bio poslije više u tom stanu. To su čudne stvari – neko drugi živi u tvojoj sobi. To su sjetni momenti", priča Vuk na kojeg je stariji brat Nestor mnogo uticao.

O nasljedstvu

"Odnos i poštovanje koje imam prema precima imaju veze s mojim vaspitanjem ali i tradicijom. Zahvalan sam mojim precima. Nije mi ostavljeno neko veliko bogatstvo, pa da mogu da prodam djedovinu, ali i da imam, ne bih je nikad prodavao. Ne bih nikad raskućio nešto za šta su se moji preci trudili", kaže Vuk, piše Blic.