Vedrana, poznata po britkom jeziku i duhovitim stavovima, napisala je da nema nikakvu namjeru da na onaj svijet ode u skupim Armanijevim odijelima. „Neću ja svetog Petra da impresioniram“, poručila je. Umjesto da skupe krpice nosi „na onom svijetu“, odlučila je da ih ostavi unuci – jer tamo joj, kako kaže, sigurno neće trebati.

Sjećajući se svojih četrdesetih, Vedrana je opisala kako je od riječkih šanera kupila dva Armanijeva sakoa, pa se čak i udala u crnom Armanijevom odelu – sa zujalicom na guzici, jer je niko u radnjama nije mogao ili nije htio skinuti.

Podsjetila je i na prijatelja sudiju, kome su iz zezanja kupili Armanijevo odijelo za polaganje zakletve u Saboru. „Gledali smo prenos i ja sam se smijala do suza. Zaklinje se na poštenje, a obučen od glave do pete u ukradeno“, napisala je Rudan, dodajući kako joj je muž tada rekao: „Sudije i lopovi istom se bogu mole.“

I zato, zaključuje Vedrana, pred „lopinu svetog Petra“ nikada neće stati u Armaniju. „Muž mi je pokazao najnovije pidžame iz Lidla – i to je jedino u čemu bih mogla otići. Svetog Petra ne želim da impresioniram. A u raju, među svim onim dosadnjakovićima, sigurno neću šetati Armanija.“

Svoje sakoe i odijela ostaviće unuci, sa željom da ih ona jednog dana možda obuče u nekoj velikoj prilici – „Ako ikad položi zakletvu kao predsjednica naše zemlje, neka to bude u mom Armaniju. Kad se udaš moraš imati nešto staro, a kad uđeš u politiku – nešto ukradeno.“

(NajŽena)