Milan Stanković, nekadašnja pop zvijezda poznata po energičnim nastupima i ekscentričnom stilu, prije nekoliko godina je nestao sa estradne scene — u tišini i bez pompe. Pojavio se u muzičkom takmičenju "Zvezde Granda" i odmah zasijao punim sjajem, autentičnim stilom i fenomenalnim glasom, te je odmah postao miljenik ne samo publike, već i Saše Popovića koji mu je bio veliki vjetar u leđa na početku karijere.

Ostvarivao je velike uspjehe, njegove pjesme bile su sve popularnije i u trenutku kada se popeo na vrh u muzičkom svijetu, napravio je neočekivani zaokret u životu i povukao se sa scene koju je toliko volio.

Majčin savjet promijenio sve

Milan je iskreno priznao da je savjet koji je dobio od majke umnogome uticao da napravi velike životne promjene.

“Mama mi je rekla: napravi pauzu, sačuvaj dušu. U vremenu ludila i hiperprodukcije, ako želiš da radiš nešto što ima smisla, treba da se odmoriš. Tako sam i postupio”, rekao je pjevač. Ovaj emotivan savjet bio je prelomni momenat, jer je Milan istakao da je prije bio spreman da “plati svoje slobode nego da proda dušu.”

Teško djetinjstvo obilježeno tragedijom

U rijetkim intervjuima, pjevač je otvoreno govorio o traumama koje su ga oblikovale, a posebno o tragediji koja mu je obilježila djetinjstvo. Njegov otac završio je u zatvoru kada je Milan imao samo pet mjeseci, a tamo je i izgubio život pod, kako Milan tvrdi, nerazjašnjenim okolnostima.

- Imao sam samo pet mjeseci kada je moj otac otišao u zatvor. Zato ga se i ne sjećam, ali kroz glavu mi prolaze slike iz posjeta. Nikada nisam imao osjećaj da imam tatu, već nekog teču koga sam povremeno viđao. Moj otac je zbog nekog duga ubio izvjesnog čovjeka s kojim je radio u pekari. Poslije pet i po godina saopštili su nam da je pao sa skele i poginuo, ali ne vjerujem u to. Mislim da se radi o krvnoj osveti - pričao je Milan za "Story" svojevremeno.

Posebno ga je pogodilo kada je slučajno pronašao pisma koja je otac slao iz zatvora.

- Ne znam kakav bih bio da sam rastao uz oca, ali oduvijek sam se osjećao inferiorno. Kada bih u društvu rekao da nemam tatu, izazvao bih sažaljenje. Kao da sam ja kriv što je to tako. Najteže su mi pala pisma koja je slao iz zatvora. Jednom sam ih slučajno našao i bio sam potpuno izgubljen. Znao sam da ga ne mogu vratiti. Osjetio sam koliko mu je svako pismo drugačije, u nekim se prepoznavao očaj, ponekad optimizam. Mama me je, uprkos svemu, izdržavala i borila se za mene i sestru. Radila je u trafici, peglala, čistila po kućama. Često je pozajmljivala novac - rekao je Stanković.

Milan bol za ocem i dalje nosi u sebi i rijetko o tome govori.

- Bolne priče postaju mnogo bolnije kada se o njima govori kroz medije. Ovdje nije riječ o misteriji, već o porodičnoj tragediji koja nije medijska poslastica, nego rana. Ona nikad neće zarasti i najmanje što bih mogao da tražim jeste da ljudi ne kopaju po tome - pričao je Milan za "Story", koji je na pomen nerazjašnjenih okolnosti po kojima mu je otac umro reagovao riječima:

- Ima li smisla u nečijoj smrti tražiti dodatni odgovor? Za mene kao dijete koje je kroz to prošlo, sasvim je dovoljan hendikep što sam rastao bez oca i to znaju samo oni koji su bili u sličnoj situaciji. Nikada nisam imao namjeru da pričam o tome, jer je to moja intimna bol. Neću ni sada da detaljišem na tu temu, ne zato što se u njoj krije misterija, već zato što je to naprosto mnogo teško.

Vršnjačko nasilje i bijeg u muziku

Na svojoj koži osjetio je i vršnjačko nasilje.

- Što te ne ubije, to te ojača, bar je tako bilo u mom slučaju. Preživio sam sve i svašta, pa i vršnjačko zlostavljanje. Ja sam preživio vrijeđanja, cepanja ranca, izbacivanja iz društva i zato ističem da je od dobre ocjene važnije biti dobar čovjek i zaštititi slabije. Pamtim šesti i sedmi razred osnovne škole, povlačenje u sebe, u svoju sobu i sopstveni svijet glume i scene, gdje sam mogao da budem ono što želim - priznao je Milan jednom prilikom za domaće medije.

Utjehu našao u vjeri i molitvi

Velika se prašina podigla nakon što je u javnosti kao bomba odjeknula vijest da Milan Stanković želi da postane iskušenik u manastiru Podmaine u Crnoj Gori.

Ekipa "Kurira" obišla je sveto mjesto u Budvi, a jedan od ljudi iz manastira ispričao je da je pjevač redovan posjetilac ove svetinje i da ulaže velike napore da postane pravi hrišćanin.

- Milan jeste boravio kod nas, ali nije imao te pretenzije da bude iskušenik. To je čitav proces. On je želio da bude u manastiru u prostoru svetog mjesta, kao u duhovnoj banji. Tražio je sebe i svoje istinsko ja ali nije imao monašku ambiciju. Ovaj manastir je njegovo duhovno mjesto. On je u procesu nalaženja sebe i nalaženja Boga i najbolje mjesto za to je manastir - rekao je na početku i nastavio:

- Trenutni iguman i propovjednik otac Rafailo je učitelj, uzor koji pomogne čovjeku da neke nedoumice riješi. Milan je donekle to pronašao kroz ličnost našeg Igumana. Naš iguman mnogima pomaže. Ovo je samo muški manastir, ali imamo još dva ženska manastira. Kao što vidite, to su sve mladi ljudi.

Upitan koji je proces da Milan postane iskušenik, odgovorio je:

- On je daleko od toga. Ovdje je tjelesni ugođaj, ali prije svega duhovni. Ovdje monasi, iskušenici ne žele tu vrstu eksponiranja. To nije monaško pravilo, niti mi imamo potrebu za tim. Razumijemo da je jedna poznata ličnost sa karijerom odlučila da se posveti duhovnom životu, pa je to interesantno za javnost, ali važno je reći istinu u tom slučaju - rekao je ovaj duhovni otac, koji je naveo sljedeći primjer:

- Recimo, Sveti Sava, koji je bio princ i napustio sve i postao monah... Sava je neuporediv sa Milanom, ali mnogi mladi su napustili sve i pošli putem Svetog Save. Milan zbog čitavog tog razvojnog procesa je daleko od sveštenstva. E sad, i samo hrišćanstvo, ka čemu Milan ide i trudi se da takav bude, jeste veliki trud i donekle natčovječanski napor u odnosu na njegov prethodni život. Milan želi da bude pravi hrišćanin, što je veoma pohvalno - zaključio je za "Kurir".