Smrt legendarnog glumca Vlastimira Đuze Stojiljkovića dugo je bila obavijena tajnom. Podsjetimo, on je preminuo 17. juna 2015, u 85. godini života, a dugo se nije znalo ni gdje je sahranjen. Sasvim slučajno otkriveno je da je njegova urna položena u porodičnoj grobnici njegove druge supruge Dušanke Stojiljković, na rubu beogradskog Novog groblja.

Vlasta Velisavljević, kolega i prijatelj preminulog glumca, rekao je tada da nije prisustvovao ni sahrani ni kremaciji, te nije znao gdje čuveni glumac počiva.

"Niko nije znao gdje je sahranjen, ali saznalo se. Jedan radnik Ateljea 212 pratio je njegovu suprugu od kuće, kada mu je davala 40 dana, i tako je otkrio gdje je položena urna", rekao je svojevremeno Velisavljević za Kurir, i dodao da, po želji Đuzine supruge, nikome nije bilo dozvoljeno da ga posjećuje tokom posljednjih mjeseci života.

Brat pokojnog glumca optuživao je Dušanku, Đuzinu drugu suprugu, da je njegovog brata tajno sahranila i da mu nije ispunila posljednju želju.

"Držala ga je kao u zatvoru"

"U monografiji ‘Vlastimir Đuza Stojiljković’ autora Zorana Jovanovića, moj brat je izjavio da bi volio da ga sahrane na groblju u Ribarskoj banji. U tom mjestu nam je deda sahranjen, a roditelji su nam tamo bili učitelji", pričao je jednom prilikom Nenad Stojiljković, rođeni brat velikog srpskog glumca i dodao:

"Držala ga je kao u zatvoru. Moj odnos s bratom i njegovom suprugom bio je korektan. A onda dolazi do njegove bolesti, o čemu me Dušanka nije obavijestila, a o tome saznajem u kafiću. Zovem je i pitam: ‘Zašto?’ Njen odgovor je smešan: ‘Đuza mi je rekao, pri čistoj svijesti, da ti ne kažem da ne bi nekome rekao.’ Da je to laž, bilo mi je jasno, jer kod moždanog udara ni svijest ni govor više nisu čisti."

Kako se navodi, Đuzin brat je kasnije saznao sasvim drugačiju priču o posljednjim mjesecima života slavnog glumca. Đuza je, kako se navodi, prebačen u starački dom Lug, na nekoliko kilometara od Mladenovca.

"Što dalje od ljudi. Bojala se i, iz samo njoj znanih razloga, smatrala da ga treba izopštiti od prijatelja, obožavalaca i rodbine. Naravno, to je njen razrađeni scenario, koji će izvesti do kraja. Prebacuje ga sa ozbiljnom crevnom bolešću, klostridijom, koja se ne liječi u staračkim domovima. Ali, njen cilj i nije bio da se on izleči, jer da je to htela, mogla ga je poslati i u Beč", rekao je Stojiljković.

Soba sa "pogledom" na tavan

Nenad je iznio tvrdnje da supruga gotovo uopšte nije posjećivala Đuzu u staračkom domu dok je tamo boravio osam mjeseci.

"Saznajem od sestara da ga vrlo rijetko posjećuje, već komunicira preko mobilnog telefona, čiji broj, naravno, ni meni nije dala. Odlazim konačno u taj dom Lug, ali na vratima me čeka upravnik koji ne dozvoljava da vidim brata, naglašavajući da oni sa Đuzinom ženom imaju ugovor da ga niko ne može posjećivati", rekao je Nenad i opisao da tek kada je zaprijetio da će da dovede novinare i policiju, dozvolili su mu da vidi brata, i to na deset minuta.

"Nije teško pronaći odgovor zašto je Đuza proveo osam mjeseci sam u sobi s pogledom na tavan.Pa to je njen scenario. Kako neko može da završi s bolešću koju je imao, a da je ne liječi? Uskoro je i stigao odgovor koji je mnoge ražalostio, ali možda ne i nju: Đuza je umro", ispričao je Nenad Stojiljković 2016. godine, prenosi Mondo.