Sada, gotovo dvije decenije kasnije, otkriva manje poznate detalje iz ovog perioda.

Rada Manojlović otkrila je da je muzika njena ljubav od malih nogu i da je bilo prirodno da počne da se bavi ovim poslom.

– Muzika je od malena bila moja ljubav. Kada sam bila dete, češalj i dezodorans su mi bili mikrofon, a kasnije me je otac vodio na sva takmičenja pjevača amatera u našem kraju. “Zvezde Granda” su nakon toga bile logičan slijed okolnosti. Prvi put sam se prijavila 2004. godine, kada se takmičila i Tanja Savić – započela je pjevačica.

– Otac mi je uvijek govorio da pjevanje treba da bude na prvom mjestu i ja sam ga slušala. Dokazivala sam se Silvaninim pjesmama, dok je Tanja napravila revoluciju i pjevala Stojine i Janine pjesme. Zbog toga je ona prošla iz prve, a ja sam ispala tik pred finale. Od tog trenutka, pa sve do sada, ona je moja najveća trauma – otkrila je Rada.

– Radila sam isto što i Tanja. Počela sam da pevam Daru, Seku i ostale folk pjevačice. Te godine sam osvojila drugo mjesto i moj san se konačno ostvario – iskrena je bila Rada.

“Da nisam pjevačica, bila bih profesorka”

– Budući da sam bila odličan đak, vukovac, i imala uspjeha u školovanju, sigurna sam da bih bila profesorka srpskog jezika ili profesorka geografije. Eventualno direktorka banke, instruktorka vožnje ili ministarka saobraćaja, da zavedem malo red – rekla je.