Sve se odigralo u Konjicu, u zgradi bez lifta, gdje njegova supruga ima stan. Prisjećajući se večeri kada mu je naglo pozlilo, Dragan Stojković Bosanac je opisao kako mu se na petom spratu pred očima navukao mrak i nestalo mu je vazduha.

Svjestan ozbiljnosti situacije u kojoj se našao, on objašnjava: „Tako je lako umrijeti ljudi, to je nevjerovatno. Sad je ovo vrlo ozbiljna stvar. Bio sam svjestan, držao sam se za ogradu.“

U pomoć su mu pritekle supruga Dunja, koju inače rijetko viđamo u javnosti, i njena pokojna majka Zora, kojoj je u tom teškom trenutku poručio: „Zovi hitnu pomoć, gotov sam.“

Nakon što je pao i na kratko izgubio svijest, hitna pomoć iz Konjica je brzo reagovala, a ljekari su utvrdili da je problem kardiološke prirode i uputili ga za Beograd, savjetujući ga da ne vozi automobil, što on ipak nije poslušao.

Po dolasku u prestonicu, suočio se sa surovom istinom. Prenoseći riječi doktora, Bosanac je podijelio surovu prognozu koju je tada dobio: „Gospodine, vama je ostalo tri godine života ako ovo odmah ne operišete“.

Ubrzo mu je hitno operisan srčani zalistak na Kliničko-bolničkom centru Dedinje. O tome koliko je intervencija bila teška i zahtjevna svjedoči i razgovor koji je vodio sa ljekarom tokom oporavka, koji je prepričao na sljedeći način: „Kada sam drugi, treći dan u bolnici ležao, pa su me boljele ruke, rekao sam: ‘Doktore Mićeviću, što me bole ruke?’ Pa kaže: ‘Šest sati si ovako ležao dok smo te operisali'“.

„Tu sam zahvalan dok sam živ Saši Popoviću“

Bosanac nije zaboravio ni podršku kolega, te je posebno istakao presudnu ulogu koju je imao Saša Popović u pronalaženju pravog tima stručnjaka, piše Svet.

„Tu sam zahvalan dok sam živ Saši Popoviću koji me spojio sa jednim divnim čovjekom, ljekarom, kardiologom na Dedinju, koji mi je pomogao izuzetno. Na tome sam prvo zahvalan Saši što me spojio sa njim, a posebno njemu i naravno svim ljekarima na Kliničko-bolničkom centru Dedinje.“

(Srpska info)