IZGUBILA SLUH ZBOG GREŠKE LJEKARA Hrabra Banjalučanka prodaje nakit i od toga kupuje lijekove

Aloonline.ba | Vijesti ∙ 25.03.24 10:48 ∙ 0

Osoba sam sa 80 odsto invaliditeta, prošlo je nekoliko godina otkako sam izgubila sluh i znam da nikada više neću biti ona Lejla koja sam bila, ali mi je ova nova Lejla pokazala da ja mogu, želim i hoću da se borim u životu.

PRINTSCREEN

Riječi su ovo mlade Banjalučanke Lejle Ibrekić, koja je 2016. godine zbog loše liječene upale uha ostala bez sluha, zbog čega su joj ugrađeni implanti.

“Rođena sam sasvim normalno kao i ostala djeca sve do 2015/16. godine, kada se cijeli moj svijet okrenuo naopako. Doktor opšte prakse je zakazao, i umjesto da se sanira upala uha – stanje se pogoršalo”, kazala je Ibrekićeva, dodajući da joj je oštećen osmi kranijalni nerv.

Kako je u razgovoru istakla, nakon završene Ugostiteljske škole pokušala je upisati predškolsko obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, ali nije uspjela, zbog čega je upisala i završila Poljoprivredni fakultet u Banjaluci.

Dodala je da još nije pronašla posao u struci, te da joj glavni prihod predstavlja prodaja ručno rađenog nakita.

“Kada sam završila fakultet bila sam u fazi da skoro ništa ne čujem na jedno uho, a što se drugog tiče – tu mi je ostalo jako malo sluha. Pokušala sam pripravnički uraditi u Banjaluci, ali niko nije želio da me primi. Tada sam svoju sreću okušala na drugom mjestu, van Banjaluke. Pokušala sam se zaposliti i u drugim strukama. Radila sam nekad i na svoju štetu, fizički teške poslove”, navela je Ibrekićeva, dodajući da osim problema sa sluhom povremeno pati i od vrtoglavica.

Najveća podrška u životu joj je, kako ističe, uvijek bila porodica, ali joj je u borbi sa invaliditetom pomogla, kako sama kaže, armija dobrih ljudi.

“Kad sam ostala potpuno bez sluha samo porodica i nekoliko prijatelja nisu mi okrenuli leđa. Mnogi takozvani prijatelji su se prestali družiti sa mnom zbog sluha. Osjećala sam se odbačeno, tužno i obeshrabreno. Ja sam za svoje aparate morala izdvojiti 64.000 KM, a gdje je oporavak, rehabilitacija, a pritom moji roditelji su nezaposleni. Nisu mogli da mi to pruže. Ja nisam jedinica, nas smo tri sestre. Da nije bilo armije dobrih ljudi koji me znaju i znaju za moj slučaj – ja ne bih mogla iznijeti ovu bitku i pobjedu”, rekla je Ibrekićeva, ističući da joj je ideju da se bavi izradom nakita dala najmlađa sestra.

“Ako već neko želi da mi pomogne neka to bude zbog mog truda i rada, jer želim raditi, želim biti dio zajednice i društva, da se od mene ne okreće glava. Nisam ništa drugačija od drugih samo što na glavi i u glavi imam implantate”, kazala je Ibrekićeva.

Dodala je da od prodaje nakita trenutno sebi kupuje lijekove.

“Ostatak ostavljam da živim i preživim. Imam određena sredstva koja primam, ali smatram da to ne može pokriti moje lijekove, ne može pokriti potrebe osobe s invaliditetom”, navela je Ibrekićeva, dodajući da je sigurna da ima još ljudi koji su u njenoj situaciji.

“Mi smo svi ljudi i ponašajmo se u skladu sa ljudskim vrijednostima. Ako ja imam dušu – imaš je i ti. Nisi ništa više vrijedan od osobe koja nosi bilo kakvo pomagalo ili dodatak”, kazala je ova hrabra djevojka, dodajući da i dalje želi da radi s djecom, ali da će naravno nastaviti praviti nakit.

Svoj nakit predstaviće u subotu, 23. marta, u Domu omladine Banjaluka na sajmu kreativaca “OpenFair”, pišu Nezavisne novine.

BONUS VIDEO: