Mladi opsjednuti tetovažama, stručnjaci dali svoj sud: Izražavanje identiteta ili prolazni trend? (FOTO)
Tetovaže se smatraju jednim od najstarijih oblika umjetnosti, koje su stare hiljadama godina i praktikuju se u mnogim kulturama kroz ljudsku istoriju. Tetoviranje postaje sve popularnije među mladima širom svijeta.
Tetoviranje u nekim kulturama
Na Havajima su tetovaže imale cilj očuvanja zdravlja i ozdravljenje. Na Tajlandu i u Indiji tetovaže su takođe prisutne u svrhu zaštite. Eskimke su tetovirale bradu, kako bi označile bračni status i pripadnost određenoj grupi odnosno, tetovaža kao simbol grupnog identiteta.
I za današnje savremeno tetoviranje važi oznaka pripadnosti i stila života, samo je drugačija „ponuda“ grupa i frakcija kojima se želi pripadati. Doduše, danas je ovaj vid umjetnosti dostupan svima i mnogi tetovažom žele izdvojiti sebe i označiti neki period života, osobu, događaj na svom tijelu.
Zašto i šta mladi tetoviraju?
Mladi se u današnje vrijeme najčešće tetoviraju iz razloga što je to sad zaista postao veliki trend. Većina tih tetovaža imaju manje-više neko značenje.
Klijenti većinom dođu sa primjerima koje nađu na internetu, s tim da ja lično nikada ne kopiram tuđi rad, osim što ga iskoristim kao referencu, smjernicu, i onda na osnovu toga radim originalni dizajn, kazao je tattoo majstor Miroslav Pavlović za Aloonline.ba.
– Ne tetoviram portrete ljudi koje ne poznajem. Klijenti većinom žele portrete njima bitnih ljudi, porodicu, prijatelje, neko ko im je bitan, a možda nije više tu sa njima i onda imam uvijek dozu straha da neću uraditi kako treba i da bi to mogao poslije biti problem. Poznate ličnosti su već druga stvar, dobro poznajem te face, mozak ih memoriše drugačije pa je lakše – dodao je naš sagovornik.
Jedan od stilova koje ne radi je geometrija, zato što je potrebno imati jako smirenu ruku, pa se Miroslavu dešavalo da odbije pojedine klijente.
Naša druga sagovornica ističe kako je uvijek glavno pitanje, od strane starijih osoba, da li tetovaža ima neko značenje, kada će već tu biti zauvijek. Nekome je važno da ima značenje, a nekome da izgleda lijepo.
– Uglavnom ljudi već imaju smišljene ideje. Koliko god mi se to sviđalo, ponekad bih više voljela da su ljudi malo opušteniji povodom toga i da mogu dobiti malo kreativne slobode. Uvijek je zabavno prihvatati nove izazove sa drugačijim ljudima i drugačijim ukusima, svaki termin je različit i nikada nije dosadno – kazala je tattoo majstor Maddalena Learned za Aloonline.ba.
Ističe kako se do sada nije susretala sa klijentima koji imaju kontraverzne ideje. Uglavnom je takvi ljudi zaobilaze, na čemu je, kako kaže, beskrajno zahvalna.
Mladima je bitnije da su tetovaže na vidljivim mjestima. Većinom starije osobe dođu kod nje sa zahtjevom da tetovaža bude na neprikladnom mjestu.
Oba naša sagovornika kazala su kako im je neizmjerno drago što je tetoviranje konačno postalo prihvaćeno kao vid umjetnosti i nadaju se da će tako i ostati.
Uticaj tetovaža na formiranje identiteta
Tetovaže mogu imati značajnu ulogu u formiranju identiteta i pripadnosti određenoj grupi.
– One mogu predstavljati simbolički način izražavanja životnih iskustava, vrijednosti ili pripadnosti određenoj zajednici. Tetovaže mogu doprinijeti osjećaju povezanosti sa određenom kulturnom ili potkulturom kao i pružiti osjećaj individualnosti i autentičnosti – kazala je za Aloonline.ba sociolog Jadranka Berić.
Društvo i kultura takođe igraju važnu ulogu u percepciji i prihvatanju tetovaža.
– U nekim društvima, tetovaže su prihvaćene i cijenjene kao umjetnički izrazi ili dijelovi kulturne tradicije. Međutim, u drugim društvima mogu postojati negativni stavovi i predrasude prema tetovažama, smatrajući ih neprihvatljivim ili neprofesionalnim. Kako se stavovi mijenjaju, tako se mijenja i percepcija i prihvatanje tetovaža – istakla je ona.
Tetovaže kao izraz političkog stava
Tetovaže mogu biti izraz društvenog aktivizma ili političkog stava. One mogu služiti kao način izražavanja identiteta, borbe za prava ili prikazivanja podrške određenoj ideologiji ili pokretu. Mogu biti biti snažna forma vizuelnog aktivizma koja omogućava pojedincima da javno iskažu svoje stavove i privuku pažnju drugih, rekla je Jadranka Berić za naš portal.
Stereotipi i predrasude
Tetovaže su često povezane sa stereotipima i predrasudama iz sociološke perspektive. Na primjer, neke tetovaže se mogu povezivati sa određenim potkulturama, kriminalnim aktivnostima ili pobunom protiv društvenih normi.
– Ovi stereotipi mogu dovoditi do predrasuda prema osobama sa tetovažama, što može imati za rezultat stigmatizaciju ili diskriminaciju istih. Sociološki gledano, ovo se može razumjeti kao proces označavanja i društvenog grupisaja, gdje se ljudi jednostavno kategorizuju na osnovu svojih tetovaža, što može dovesti do generalizacija i stereotipa – ističe Berić.
Motivi za tetoviranje
Kako kaže naša sagovornica, nema jednostavnog odgovora na to koje društvene grupe češće tetoviraju svoja tijela, budući da motivi za tetoviranje variraju između pojedinaca. Međutim, tetoviranje se može češće sresti u određenim potkulturama, umjetničkim zajednicama ili među osobama koje traže način izražavanja individualnosti, identiteta ili pripadnosti određenoj grupi.
Pripadnici alternativnih potkultura i umjetnici često više praktikuju tetoviranje nego starije generacije ili konzervativnije grupe. Motivi za tetoviranje takođe mogu biti različiti, uključujući izražavanje individualnosti, umjetnički izražaj, pripadnost određenoj grupi ili jednostavno estetske sklonosti.
Društvene norme i trendovi mogu uticati na popularnost određenih motiva ili stilova tetoviranja, što može dovesti do toga da se tetovaže gledaju kao moda. Međutim, mnogi pojedinci tetoviraju svoja tijela kako bi izrazili svoje lične vrijednosti, životne priče ili pripadnost određenoj grupi, čime tetovaže postaju snažan izraz društvenog i ličnog identiteta. Za mnoge ljude tetovaže imaju dublje značenje i predstavljaju važne aspekte njihovog života ili iskustva, dok su za neke druge tetovaže više modna izjava ili estetski dodatak – kazala je sociolog Jadranka Berić za Aloonline.ba.
Uticaj tetovaža na emocionalno stanje
Tetovaže nisu u korealciji sa emotivnim stanjem i samopouzdanjem.
– Mislim da oni koji su emocionalno stabilni imaju samopouzdanje i nemaju potrebu da svoj integritet kože promijene, prije je riječ o trendu – rekla je psiholog Aleksandra Janković za naš portal i dodala:
To je pokušaj osobe da zaliči na neke svoje uzore da prosto postane član nekog “kluba”. Problem je što mnoge mlade osobe ne razmišljaju o tome da se tetovaže prilično teško skidaju, posebno ako su napravljene tako da simbolizuju nešto što je trenutak, a sa protokom vremena, padom tonusa kože dolazi i do deformacija, pa s tim itekako treba biti oprezan.
Kako kaže, nema ništa protiv tetovaža, ali je bitno da osoba koja hoće da ih napravi postavi pitanje šta će s tim tačno dobiti i da li je to nešto što će je zadovoljiti ili je to, kako obično bude slučaj, samo početak pravljenja „geografske karte“ po sopstvenom tijelu.
Na naše pitanje da li je važno prethodno razgovarati sa nama bliskim osobama kazala je:
– Teško je da će moći sa roditeljima razgovarati o tetoviranju, jer su često protiv. Oni su živjeli u vremenu kada se znalo da se tetoviraju ljudi u vojsci ili po zatvorima, a ne baš drugi svijet. Bolje je da razgovaraju sa nekim ko i sam ima iskustva sa tetovažama i o svim mogućim posljedicama, ili, što je možda još i bolje, sa nekim stručnjakom, psihologom, savjetnikom, da bi se vidjelo koliko će to zapravo doprinijeti boljem osjećaju i boljem izgledu.
Reakcije drugih na tetovaže
Mladi trebaju unaprijed postaviti sebi pitanje da li zaista žele da se tetoviraju. Razlog je taj što ne samo kod nas, nego i na zapadu, mnoga zanimanja isključuju prisustvo tetovaža, odnosno tetovaže moraju da budu pokrivene. Čak se i pirsinzi smatraju nečim što nije dio profesionalnog pravila oblačenja.
– Ukoliko je to izraz bunta i baš želje možda treba uraditi nešto privremeno. Ne treba se odlučiti odmah za rješenje koje kasnije ne može da se promijeni. Veliko je pitanje da li će nešto što izgleda lijepo sa 17 godina, izgledati lijepo i sa 27 ili 30. Niko vam ne garantuje da će ta tetovaža biti urađena baš onako kako ste zamislili – zaključila je Janković za ALOonline.ba
Sicanje – tradicionalni način tetoviranja baka srednje Bosne
Sicanje ili bocanje predstavlja trajno punktiranje kože, koje je uglavnom bilo praktikovano kod ženskog dijela populacije i specifično je za prostor srednje Bosne i žena katolkinja.
Prema istoriografskim bilješkama, predstavlja dio ilirskog naslijeđa, a posebno „popularno“ bilo je u vrijeme osmanske okupacije srednjovjekovne Bosne.
U nekom razdoblju tetoviranje je dobilo ne samo vjerski identitet, nego je to postala i svojevrsna moda. Djevojke su nosile narodne nošnje uz zavrnute rukave kako bi pokazale tetovaže.
Sicanje se uglavnom događalo u proljeće, a djevojčice su bile u dobi od 10 do 14 godina. Iako su tetovaže uglavnom služile za sprečavanje odvođenja žena u harem, i muškarci su se tetovirali da ih ne bi odveli u janjičare.
Smjesa za iscrtavanje je pripremana od čađi, a mogao se koristiti i barut, ugljeni prah, smola bora koja se miješala s vodom, medom, mlijekom životinja ili majčinim mlijekom.
„Tattoo majstorice“ obično su bile starije i iskusnije žene (majke, bake i tetke), koje su poznavale geometrijske motive, a samostalno sicanje je takođe bilo prisutno.
Mada je ova praksa skoro iščezla u proteklom vijeku, u posljednje vrijeme mladi ljudi se odlučuju na iscrtavanje simbola koji su korišteni u ovo vrijeme kako bi predstavili prvenstveno vjerski pa nacionalni i regionalni identitet, a mnogi se odlučuju na tetoviranje samo zbog ukrašavanja.
Važno je napomenuti da se tetovaže ne rade bez razmišljanja. Mladi ljudi trebaju dobro razmisliti o svojim odlukama, jer su tetovaže trajne i mogu značajno uticati na njihovu budućnost.
Osim toga, treba obratiti pažnju na higijenske standarde i birati pouzdane i stručne ljude za tetoviranje kako bi se izbjegli potencijalni rizici po zdravlje.
BONUS VIDEO: